Nakon trodnevne priprave koju su predvodili salezijanci – povjerenik za pastoral mladih u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji don Branko Bendra, ravnatelj i župnik na Jarunu don Pejo Orkić te ravnatelj i župnik na Knežiji don Danijel Vidović – večernju misu na svetkovinu predvodio je don Josip Radić.

Koncelebrirali su svećenici salezijanaci iz zajednice, svećenici iz dekanata te nekoliko svećenika u pratnji iz vjerničkog društva „Omnia Deo“. Na misi je pjevao Župni zbor pod ravnanjem Ljubice Vuletić Marjanović. Sudjelovali su mladi i prednovaci salezijanske odgojne zajednice.

Don Josip Radić opisao je duhovni lik sv. Ivana Bosca ističući karizmu aktivnog svećenika, oca i učitelja mladih, ali u isto vrijeme i čovjeka Božjega, bogata brojnim darovima naravi i milosti kojima je svakodnevno slavio Boga, činio dobro i vodio duše. Briga za spas duše dominirala je njegovim odgojnim umijećem i pastoralnim djelovanjem. Propovjednik je na početku spomenuo prigodu u kojoj je don Bosco susreo generala koji je želio čuti duhovnu misao za svoj kršćanski rast. Don Bosco mu je preporučio da povede najveću od svih svojih bitaka, to jest bitku za spasenje vlastite duše.

„Duša je ono najdragocjenije u čovjeku, naša bit“, rekao je don Josip i nastavio: „Duša je u nama znak naše predodređenosti za vječni život. Po duši smo mi ljudi duhovni i osposobljeni za zajednički život s Bogom. Po toj duši i kreposnom životu osjećamo glad i žeđ za Bogom, dok boravimo u ovom svijetu, u svijetu za koji sv. Ivan kaže da je ‚požuda tijela, požuda očiju i oholost života‘. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju ostaje dovijeka.“

Za ljude je opasnost da se svim svojim snagama preliju u svijet, a da za Boga ostane premalo ili ništa. Don Bosco poziva da se u odnosu na svijet načini odmak i da se vjernici ne predaju njegovim materijalnim dobrima, već da se usmjere na Boga i na spasenje duše.

U svom daljnjem izlaganju don Josip je ukazao na don Bosca molitelja. Podsjetio je vjernike da je njegov dan počinjao u rano jutro molitvom koja je određivala sve drugo što je toga dana činio. „Don Bosco nas poziva da promijenimo svoj stav prema molitvi, jer je ona najvažniji dio naše svakodnevice, naše najvažnije vrijeme, najvažnija aktivnost. Naučimo od ovog sveca da sve veliko u životu počinje od osobne molitve i da je ona  konkretno posvećeno vrijeme i pokretač naših aktivnosti. Ona nam daje da rastemo u blagosti, strpljivosti i radosti. Samo tako je moguće opstati u svijetu koji živi bez Boga, bez ljubavi i bez samilosti; u svijetu kojim se nezaustavljivo šire mržnja i bol“, zaključio je propovjednik.

Nakon euharistijskog slavlja, druženje se nastavilo u samostanskom blagovalištu gdje su se okupili uzvanici, svećenici, sestre Klanjateljice Krvi Kristove i nekoliko sestara franjevki iz dviju zajednica te ostali gosti kojima je pozdrav i dobrodošlicu izrazio ravnatelj zajednice don Anto Stojić.