Suslavitelji su bili porečki dekan i župnik preč. Lino Zohil te župnik Župe sv. Bernarda prezbitera vlč. Ivica Butković.

Obilježavanje svetkovine u župi započelo je i prije mise. Župnu crkvu sv. Martina pohodili su polaznici Dječjeg vrtića „Tići“, odgojna skupina „Vrapčići“ i predškolska skupina „Srakice“  zajedno s odgajateljicama. U crkvi ih je dočekao župnik koji im je govorio o životu i važnosti sv. Martina, naglasivši njegovo sebedarje koje je vidljivo i na freski iznad glavnog oltara (darivanje pola svog vojničkog plašta siromahu). Odgojna skupina „Srakice“ otpjevala je istarsku narodnu pjesmu „Ča je more…“, a potom je uslijedilo prigodno druženje u župnoj dvorani gdje su djeca počašćena voćnim delicijama.

Na misi su sudjelovali učenici nižih razreda mjesne osnovne škole te predstavnici ostalih razreda koji su čitali molitvu vjernika. Osim učenika, vjeroučitelja i pojedinih profesora misi je nazočila i ravnateljica osnovne škole Debora Cukola Zeneral. Na početku mise okupljenima je riječ dobrodošlice uputio župnik Zohil.

Biskup Milovan u uvodu je rekao „ako bi čovjek pokušao odgovoriti koji je najpoznatiji plašt u povijesti kršćanskih svetaca, pa i u povijesti svijeta, zacijelo ne bi pogriješio kad bi rekao da je to plašt sv. Martina. Točnije, prema poznatoj predaji, slavna je postala upravo ona polovica plašta koju je svetac darovao“.

Nastavljajući misao o svečevu plaštu, posvijestio je da svatko tko se utječe svetom Martinu „zna da nitko ne može svojatati svetost druga čovjeka, nitko nema pravo ograničavati ju i prostorno i vremenski jer ona blista svakom vremenu i svakom naraštaju. Stoga i mi danas, okupljeni ovdje u Vrsaru i zagledani u moćni zagovor sv. Martina, smijemo upitati što on nama upravo preko svojega plašta danas poručuje i kako se tkanje našega života može poistovjetiti s tkanjem svetosti sv. Martina“ te dodao kako „danas sa sigurnošću možemo reći da je sv. Martin bio vezan za nešto što katolički sveci nazivaju plodnim gubitkom“.

„Izgubio je pola plašta i za uzvrat ne samo da je ogrijao siromaha, nego je i zaslužio u snu gledati Isusovo lice. S tim Martinovskim gubitkom mi smo zapravo postali dobitnici“ rekao je biskup te pozvao prisutne na promišljanje nad trima porukama koje proizlaze iz čina darivanja plašta.

Kao prvu poruku biskup je istaknuo „dobar čovjek zapravo dopušta Bogu da preko njega čini dobro“, jer „kad bi svaki čovjek znao da mu svako dobro dolazi isključivo od Boga, onda bi daleko odgovornije mogao postupati prema svojim dobrima i shvatiti da bez Boga ne bi imao ništa“. Biskup Milovan je podsjetio kako je Martin, ostavljajući pola plašta sebi, pokazao siromašnom čovjeku da obojica nose jednako dostojanstvo koje ne dolazi od čovjeka nego od Boga, jer s Bogom smo svi na dobitku.

Druga poruka koja se tiče fenomena polovice plašta odnosi se na simboliku uniforme. Naime, vjeruje se da je plašt bio dio njegove vojničke uniforme, a svaka uniforma na neki način predstavlja vlast. „Time što je sv. Martin kao vojnik dao pola svojega plašta učinio je dvostruko dobro: ne samo da se nije odrekao svoga identiteta, nego je, kao službena osoba onog vremena, pokazao da svaka vlast ima poslanje brinuti se za siromašne. Previše se često dobiva dojam da strukture vlasti, ne samo političke, kada pomažu drugima, to čine tako da za sebe čuvaju bolje dijelove, a siromašnima daju lošije. Sv. Martin, darovavši pola plašta, pokazuje lice vlasti koja ne samo da živi od svojega naroda, nego i živi sa svojim narodom. Stoga, darovana polovica plašta sv. Martina nije samo vjersko pitanje, pitanje vjere, nego i duboko društveno pitanje, ono što se danas kaže pitanje transparentnosti“, izjavio je propovjednik.

U tom je kontekstu biskup podsjetio kako u činu darivanja dijela plašta nema ni traga korupciji, nepotizmu, podilaženju, populizmu, oholosti, nesnošljivosti i diskriminaciji. „To je naime bio duboko humani čin. Zato nas sv. Martin i danas uči da svako društveno darivanje mora biti okrenuto prema čovjeku, mora biti humano“, zaključio je. Naposlijetku treća martinovska pouka iz darivanja plašta je da svaki čovjek treba cijeniti i tuđi i svoj život. „Čin darivanja polovice plašta snažno nam govori u prilog autentičnosti samoga događaja, jer mogao je svetac dati i cijeli plašt. Zacijelo bi čovjeku kojem je pomogao bilo mnogo toplije, no Martin bi se možda razbolio od hladnoće. Jedan je plašt tako čuvao dva života“, rekao je.

Nadalje, biskup je naglasio kako bi svetac mogao biti blizak onima koji danas izgaraju na poslu i drugdje u društvu da se u stanju posve zanemariti sebe i svoje probitke. „Znati sebe očuvati ne znači biti sebičan, nego je riječ o temeljnom pravilu da se čuva i vlastiti život kao Božji dar“, izjavio je propovjednik. „Sv. Martin bio je razborit kada je dao pola plašta, jer je time i nama danas pokazao da nam je potrebna i ta druga polovica života koju moramo očuvati. Zato je Sv. Martin zasigurno blizak i radnim ljudima i obiteljima i našem društvu koje vapi za poštovanjem i dostojanstva svakog čovjeka i radnika, jer to nam je dostojanstvo od Boga dano“, rekao je biskup.

Na kraju homilije, biskup se kratko osvrnuo na misno evanđelje, koje govori o Posljednjem sudu gdje nam se Isus  pokazuje kao Gospodar, kao Pastir i kao Sudac. „Na kraju života i na sudnji dan svi će se ljudi naći na jedinstvenom ispitu života. No ni za jedan ispit mi ljudi nemamo već odavna pripravljena pitanja kao za ovaj jedan ispit pred Gospodinom. Rečeno nam je jasno, naime, da bismo se pripravili za taj jedinstveni ispit života, a rečenica je to današnjeg Evanđelja: ‘Zaista kaže vam, što god učiniste jednom od moje najmanje braće, mene učiniste’ (Mt, 25,45)“. Razmišljanje o evanđelju biskup je zaključio riječima kako „Krist želi da ga prepoznamo u Svetoj Euharistiji, ali On želi da ga prepoznamo i u svojim bližnjima, u svim ljudima. Mjerilo naše ljubavi prema ljudima oko nas, mjerilo je naše ljubavi prema Bogu“ te da je „najlakši put življenja kršćanske vjere i najlakši put našega spasenja, put dobrohotne i dobrotvorne ljubavi prema čovjeku“.

Na kraju mise oglasila su se zvona sa zvonika te su svetkovini u čast odzvonila (carilon) pjesme „Čuj nas Majko“ i lurdski „Ave Maria“. Bio je to prvi put nakon više desetljeća da su zvona s vrsarkog tornja zvonila na župnu svetkovinu. Zvonilo je ukupno pet zvona, od čega su dva stara i tri restaurirana koja postavljena su i blagoslovljena u srpnju ove godine.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor uz orguljsku pratnju s. Josipe Draguljić.

Župa Vrsar se za župnu svetkovinu pripravila duhovnom pripravom koja je započela u petak, 8. studenog. Prva dva dana pripravu je predvodio je župnik, a trećega dana priprave svečanu nedjeljnu euharistiju predvodio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta vlč. Željko Tanjić.