Euharistiju je predvodio mons. Devčić, a propovijedao mons. Uzinić koji je na početku čestitao nadbiskupu Devčiću i zahvalio mu za sve dobro što je učinio i čini za Riječku Crkvu. „Dragi nadbiskupe Ivane, čestitam Vam od srca još jednu godišnjicu od Vašega biskupskog posvećenja i zahvaljujem Vam za sve ono dobro koje ste svojim predanim služenjem utkali u život ove naše riječke Crkve. Budući da i sam prolazim kroz isto iskustvo, znademo dobro da to nije uvijek bilo tako lako, kako se to drugima može učiniti. Zato još jednom hvala i ‘Ad multos annos’, s Božjim blagoslovom.“

Riječi zahvale uputio je i Gospodinu i za prvu obljetnicu biskupske službe u Riječkoj nadbiskupiji, kao i svećenicima i redovnicima te vjernicima laicima koji su uključeni u poslanje Riječke Crkve na svim razinama.

U propovijedi nadahnutoj evanđeoskim ulomkom Isusovih pohvala Ivanu Krstitelju (Lk 7,24-30) istaknuo je kako je Ivan svjedok za Krista, a ne za sebe. „On je Glas, a Krist Riječ, znak koji pokazuje na Krista. Evo to je i naša zadaća: biti vjerni svome poslanju, a i naše poslanje je pripravljati put Gospodinu i njegovom dolasku u zajednice koje su nam povjerene, svjedočiti za Krista, ne za sebe, biti Kristov glas, glas Riječi koja je postala tijelo, živi znak koji pokazuje na Krista. Pokornički život i nepokolebljivost karaktera imaju smisla samo ako nas pripremaju na to, a postaju besmisleni ako njima želimo istaknuti i pokazati sebe.“

Govoreći o Isusovim pohvalama upućenih nama, odnosno svakom tko je dionik Božjeg kraljevstva, poručio je kako je Krst onih koji pripadaju kraljevstvu Božjemu, drukčiji od onoga kakvoga je Ivan očekivao i navješćivao. „I zato je Ivan Krstitelj zbunjen. I zato će biti zbunjeni i mnogi drugi, uključujući i same Isusove učenike. Krist se ne objavljuje kao moćni kralj i sudac koji dijeli pravdu, kao čovjek odmazde i naplate, nego kao prijatelj ljudi, osobito slabih i grešnih, siromašnih i odbačenih, onaj kojemu nije cilj odbaciti i kazniti nego spasiti.“ To je Krist kojega smo poslani navješćivati i o kojemu trebamo propovijedati. Da bismo to mogli moramo se odreći svojih uvjerenja i sigurnosti na koje se oslanjamo i postati maleni, istaknuo je propovjednik.

Pojasnio je da biti ‘maleni’ znači na Kristov način biti ponizni. „Prihvatiti Isusa i njegov način biti Krist, a njegov način nije moć nego blizina, suosjećanje, ljubav… istinska je veličina koju mogu prihvatiti, ponajprije u odnosu prema sebi, a onda i u odnosu prema drugima, samo oni koji su maleni. A svi oni koji su maleni, ponizni, oni su po tome već oni najmanji u kraljevstvu nebeskom koje Bog čini velikima. Nažalost, mnogi to ni danas ne razumiju. Ima toga i među nama svećenicima. Zato umjesto da se ukrasimo poniznošću težimo za ovozemaljskim pohvalama i, gledajući ljude s visoka, svoje poslanje pretvaramo u moraliziranje i lekcije ljudima o tome kakvi su i kakvi trebaju biti.

Da bismo to promijenili trebamo postati maleni, a preduvjet za to je osobno obraćenje; preduvjet da bismo mogli postati dionici kraljevstva nebeskoga, odnosno oni koji u poniznosti razumiju i prihvaćaju Isusa i njegovu logiku, to zašto on spašava, a ne kažnjava. I zašto je sa svima strpljiv. I zašto je važno da ni mi ne osuđujemo Boga, druge, sebe tražeći Boga kazne, nego da budemo, ako nam i nije sve jasno, strpljivi s Bogom, s drugima, ali i sa sobom samima.“ Zaključujući je dodao da suvremeni čovjek u zapadnoj kulturi sve gleda kroz prizmu znanja i spoznaja, a trebao bi naglasak više stavljati na osjećaje i srce. S Bogom nam ne treba sve biti jasno, ali potrebna je na naša strpljivost s Gospodinom.

Na kraju mise presjek najvažnijih događaja koji su obilježili Riječku nadbiskupiju u proteklih 21 godinu dao je pastoralni teolog izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ. Pod geslom „Krist naša nada“ mons. Devčić je, kao prvi riječki nadbiskup, oformio brojne nadbiskupijske strukture, urede i ustanove koje do tada nisu postojale u Riječko-senjskoj nadbiskupiji. Među prvima je istaknuo Povjerenstvo za pastoral obitelji, danas Ured za obitelj, koji će 2022. godine proslaviti 20. obljetnicu kontinuiranog djelovanja. Uz događaje koji su obilježili povijest Riječke nadbiskupije, istaknuo je 2003. godinu i apostolski pohod pape Ivana Pavla II. Rijeci te veliki Euharistijski kongres 2010. godine. Nadbiskup je gradio otvorenost za nove stvarnosti, rekao je dr. Vranješ, navodeći kao primjer zajednice Omnia Deo i Neokatekumenski put, a koje su aktivno involvirane u život Riječke Crkve. Neke od inicijativa važne su i na društvenom planu, poručio je, i kao svijetle primjere naveo hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“, Svećenički dom i Katoličku osnovnu školu „Josip Pavlišić“. Uz čestitke nadbiskupu Devčiću, dr. Vranješ uputio je čestitku i riječkom nadbiskupu koadjutoru na prvoj godini službe.

Prije liturgijskog slavlja mons. Devčić i mons. Uznić sudelovali su u predbožićnoj duhovnoj obnovi koja je u riječkoj prvostolnici bila organizirana za svećenike Riječke nadbiskupije.