Jedanaestorica domaćih mladića u bijelim haljinama,opasanih zlatnih pojasom, u procesiji su nosili kadionicu, lađicu, križ, župne barjake, hrvatski barjak, vatikansku zastavu, te kip sv. Jakova. Nakon njih, u procesiji su bila šestorica svećenika: predslavitelj don Mladen, don Stipe Vrdoljak, fra Zoran Jonjić, don Petar Dukić, don Josip Bečić i domaći župnik don Augustin Radović. Ostali svećenici iz susjednih župa su vjerno i pobožno ispovijedali Božji puk.

Minutu pred početak procesije u cijeloj Cisti nestalo je struje, pa tako i u crkvi koja je ipak ostala osvijetljena sa 20 svijeća voštanica na svim oltarima. Domaći zbor zajedno sa cijelim pukom skladno je pjevao himnu svetom Jakovu dok je predslavitelj počastio tamjanom i kadom sv. Jakova. Don Augustin je potom zapjevao litanije svih svetih za vrijeme kojih smo se svi zajedno uputili u procesiju oko šamatorja.
Don Mladen Parlov je u svojoj nadahnutoj homiliji govorio o simbolici procesije koja je prethodila, a koja je slika putujuće Crkve prema proslavljenoj Crkvi.

“Na tom putu nam pomaže i zagovor svetaca, dionika nebeske Crkve, osobito svetog Jakova, našega zaštitnika koji nas prate svojim molitvama”, kazao je don Mladen.
Propovjednik je naglasio da nije stvar u njima, hoće li nam oni izmoliti milosti od Boga, nego je problem u nama, jer nismo otvorena srca spremni prihvatiti milosti.

Citirao je sv. Elizabetu od Trojstva koja je rekla kako Bog s punim rukama punim darova stoji pred vratima našega srca i kuca da nam dade, a nas nema doma, uspoređujući tu sliku s nama kako ne čekamo Boga u svom srcu, nego smo po trgovačkim centrima, zauzeti kupovanjem svega onoga što nam uglavnom ne treba, misleći da ćemo time ispuniti svoje srce, ali nam je srce nemirno jer nije usidreno u Bogu.
Naveo je primjer starijih ljudi koji su dan započinjali krunicom i završavali krunicom, i u tome im je bila sva nada i snaga, nisu se bojali ničega, ni bolesti ni zla, a danas kada nema obiteljske molitve, kada dolazi bolest i razne nepogode, svi smo se sakrili pred malim nevidljivim virusom i izgubili svoju prividnu veličinu o sebi koju smo sami stvorili.

Nakon homilije i struja nam se vratila, pa smo prosvijetljeni i homilijom don Mladena i vanjskim svjetlom nastavili radosno i pobožno pratiti misu.
Drugi dan, na blagdan sv. Ane, u nedjelju 26. srpnja, Cišćani su također svečano proslavili svoju suzaštitnicu procesijom i misom koju je prvi put kao župnik predslavio don Augustin. Također i taj dan crkva i prostor oko crkve dupkom su bili ispunjeni štovateljima svete Ane.

Don Augustin je u propovijedi naveo primjer sv. Ane, samozatajne i tihe žene koja je imala milost roditi Majku Božju, najljepšu i najveću ženu na svijetu, našu dragu Gospu. Pozvani smo nasljedovati njezin primjer uzorna i tiha života, iskrena i otvorena srca prema Bogu i prema bližnjemu, kloneći se svakoga licemjerja i farizejizma.