Najprije je u crkvi sv. Petra i Pavla na Gorici slavljeno misa koju je predvodio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Francis Assisi Chullikatt. Mons. Chullikatt misu je predslavio u zajedništvu s banjolučkim biskupom Željkom Majićem, mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim Petrom Palićem, pomoćnim banjolučkim biskupom Markom Semrenom i umirovljenim banjolučkim biskupom Franjom Komaricom te u koncelebraciji 20-ak svećenika. Sudjelovalo je i mnoštvo sestara milosrdnica na čelu s provincijalnom glavaricom Provincije Majke Božje Divne Sarajevo s. M. Vinkom Bilješko.

Na početku nazočne je pozdravio gorički gvardijan fra Marko Ešegović, izrazivši radost što su franjevci danas, kao i oni prije 150 godina mogli iskazati dobrodošlicu sestrama milosrdnicama u Livnu, a ovaj put u okviru Kulturno-vjerskih dana „Naša Gorica“.

Čestitao je sestrama, spomenuvši kako su se okupili „da zahvalimo Bogu za vašu ljubav koju ste utkali u ovaj grad i njegove stanovnike te da molimo Onoga koji je sama Ljubav i Milosrđe da blagoslovi vaš sadašnji i budući rad“. Misno slavlje animirao je udruženi zbor Župe Svih svetih Livno i sestara milosrdnica na čelu sa s. M. Blankom Jeličić, a na orguljama ih je pratila s. Matea Krešić.

Ljubav posvjedočena na način s. Bogoljube Jazvo

Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog evanđelja, nuncij Chullikatt uputio je propovijed u kojoj je ukazao kako je pokretačka snaga kršćanskoga djelovanja ljubav – koju je Bog najprije očitovao prema čovjeku, a onda i dao zapovijedi: „Ljubite jedni druge“ (Iv 15,17). Kao primjer ostvarenja toga naveo je osnivače redovničke zajednice sestara milosrdnica – sv. Vinka Paulskog i sv. Louisu de Marillac.

Zatim je, konkretizirajući to, ocrtao život s. Bogoljube Jazvo, koja je u II. Svjetskom ratu „liječila i spašavala sve ljude u potrebi, a među njima i Židove“. „U bolnici Sestre milosrdnice u Vinogradskoj cesti u Zagrebu, kojom je s puno predanosti, velikodušnosti i ljubavi upravljala vaša Družba, s. Bogoljuba bila je ravnateljica od 1940. do 1945., kada su je nove vlasti prisilno udaljile. Nakon toga, premještena je u Rim, gdje je ostala dvije godine, dok je 1948. otputovala u Argentinu, gdje je nastavila svoj apostolat na području obrazovanja. Obavljala je razne službe, uključujući i onu provincijalne poglavarice provincije Dock Court, u području koje je bilo nastanjeno pripadnicima različitih imigrantskih zajednica, pretežito radničke klase. Kasnije je oboljela od tumora i preminula je u Dock Sudu, 26. listopada 1975.“, rekao je nuncij.

Nadalje je istaknuo kako je tu milosrdnicu upoznao i papa Franjo te „još uvijek o njoj govori s puno divljenja, poštovanja i zahvalnosti“. Zatim je uputio na poveznicu proslave u Livnu i životnog primjera ove s. Bogoljube, a to je činjenica da je upravo u ovome gradu rođena 24. prosinca 1897. i krštena imenom Lucija. Mons. Chullikatt je potom u kratkim crtama naveo polja djelovanja sestara milosrdnica, kako u svijetu tako i u BiH, te se ponovno vratio uzoru kršćanske ljubavi koji je očitovala s. Bogoljuba spomenuvši kako je uz potporu blaženog kardinala Alojzija Stepinca spasila najmanje 309 Židova. „Kada je u svibnju 1943. Židovska općina prestala funkcionirati i nije više mogla financirati ‘liječenje’ Židova u bolnici Sestre milosrdnice, Katolička Crkva preuzela je troškove liječenja sve do kraja rata, po odluci samog nadbiskupa Stepinca.

„U svom redovničkom životu, s. Bogoljuba – vjerna svom lijepom imenu ‘sestre ljubljene od Boga i ljubiteljice Boga’ – zaista je znala da ‘tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne poznaje Boga koji je ljubav’. Ljubeći Krista koji trpi u gladnome, žednome, bolesnome, strancu (usp. Mt 25,35), s. Bogoljuba postala je slična Kristu. Ona nas podsjeća da i mi možemo učiniti isto ako imamo hrabrosti ljubiti Isusa, kao što ga je ona ljubila“, naglasio je nuncij te završno poručio kako priča o njoj „nije isključivo vlasništvo onih koji su od nje imali koristi, nego svih ljudi koji i danas slijede neugasivi sjaj nade i ljubavi, bez obzira na patnje uzrok kojih su ljudska okrutnost, nasilje i ratovi u svijetu“. Stoga je upućujući zahvalu sestrama milosrdnicama za svjedočenje kršćanske ljubavi potaknuo: „Svi zajedno molimo Gospodina za milost da svakim danom sve više rastemo u Božjoj ljubavi, kako bismo i mi bili spremni i otvoreni ljubiti Isusa, po primjeru nezaboravne ‘male velike’ s. Bogoljube. Neka njezino sjećanje uvijek sja u našim srcima i srcima svih onih koji su je poštovali i voljeli.“

Svečana akademija

Poslije mise, u podne je održana svečana akademija u Narodnom sveučilištu Livno, koju je vodio Frano Ridjan. Program je započeo pjesmama U srcu Livno, koju je otpjevala ženska vokalna skupina Glas Bistrice te Milosrdna ljubav koju su izvela djeca iz vrtića Sestra Nada. Potom je pozdravni govor uputila provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog – Provincije Majke Divne Sarajevo s. Vinka.

Nakon njezina uslijedili su i drugi pozdravni govori. Poslije glazbene numere Sveti Vinko bijaše milosrdan, uslijedilo je predavanje s. Julijane Djaković naslovljeno 150 godina u službi Milosrdne ljubavi Livno 1874.-2024. Uz ostalo, istaknula je ime s. M. Nade Cvitan koja je bila najzaslužnija što milosrdnice u Livnu nisu doživjele sudbinu ostalih samostana i škola ove družbe poslije II. drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini.

Zatim je Matej Pavić izveo glazbenu točku J. S. Bacha – Dvoglasna invencija. Uslijedio je 10-minutni razgovor s Markom Danonom, čovjekom koji je porijeklom Židov, a otkrio je istinu o s. Bogoljubi Jazvo na temelju čega je Jakov Sedlar napravio film Male velike sestre, a može ga se pronaći i na YouTubeu.

Zatim se u koloni, s pjesmom Milosrdna ljubav osvaja svijet, krenulo prema Gradskom parku gdje je bilo upriličeno otkrivanje skulpture Zdenac milosrđa, autora Ante Braovca. Ondje je pjesmu To je tvoja zemlja izvela s. Matea Krešić, a zatim se nazočnima obratio gradonačelnik Livna Darko Čondrić, dok je kipar Braovac nakon toga predstavio spomenik.

Vrpcu na spomeniku zajedno su potom prerezali zamjenica časne Majke s. Marina Pintar i gradonačelnik Čondrić, a otkrivanju spomenika pomogli su prijatelji s poteškoćama u razvoju iz Udruge PuŽ. Uz otvaranje slavina na četiri strane spomenika, nazočni su zapjevali pjesmu Rijeke žive vode. Potom je pjesmu s. Bernardine Horvat Kopreno od snijega izrecitirala s. Maristela Franjić.

Zahvalne riječi potom su uputili: s. Marina Pintar i dr. sc. Ivan Miloloža, a biskup Majić je blagoslovio spomenik. Program je završio pjesmom i ručkom simbolično nazvanim Lonac Sv. Vinka, objavila je nedjelja.ba, a prenosi KTA.