Misu je predslavio domaći sin vlč. Drago Župarić. Uz domaćeg župnika Marijana Brkića suslavilo je osam svećenika, od kojih su sedmorica domaćih sinova, a jedan je svećenik iz Kotorske biskupije. Posluživao je trajni đakon Ilija Knežević, također domaći sin.

Na početku mise, župnik susjedne Župe Snježne Gospe u Poljacima vlč. Mato Janjić, inače rođeni brat zlatomisnika Milidraga, podsjetio je na život i djelo mladomisnikâ.

U homiliji, vlč. Župarić je rekao da je to dvostruko slavlje za tu povratničku župu, poznatu po velikom broju duhovni zvanja, veliki događaj na kojem posebno zahvaljuju Gospodinu za darove koje su zlatomisnici primili i prenijeli vjernicima Kotorske biskupije u kojoj djeluju.

„Ovaj poseban trenutak, obilježen dugom i plodonosnom službom dvaju svećenika, pruža nam priliku da razmislimo o daru svećeništva i putu u službi Gospodinu i Njegovoj Crkvi. Svećenik nije tehničar, zanatlija, proizvođač ili političar, nego čovjek sa slabostima, ograničenjima, pitanjima, nadama, karakterom i osjećajima, koje je Krist izabrao da formiraju njegovu Crkvu“, istaknuo je.

„Unatoč svojim manama, svećenik ima hrabrosti dotaknuti velika pitanja ljudskog života. Ovim slavljem zahvaljujemo Gospodinu zajedno sa zlatomisnicima, koji su tijekom proteklih pedeset godina svećeništva bili povezani i podržavani u svojoj svećeničkoj službi te kao istinski svjedoci vjere donijeli svojim zajednicama neizmjernu radost i pružili autentično iskustvo vjere“, naglasio je.

„Pedeset godina svećeništva duboko je crkveno i osobno svjedočanstvo čuda milosti koje je Gospodin učinio u životu naših slavljenika i kroz njih Božjem narodu, osobito u župnim zajednicama u kojima su djelovali. Ova nas obljetnica poziva na razmišljanje o Božjem djelovanju kroz njih. Svećenički poziv je veliko otajstvo, duboki susret s Kristom u kojem svećenici svoju slobodu povjeravaju Božjem planu. Slavljenici su ispunili ovu značajnu etapu svog puta, noseći u sebi sjećanje na početak koji je bio ispunjen posebnom energijom milosti i radosti. Bili su oslonac mnogima, pružajući potrebnu riječ, savjet, poticaj ili materijalnu pomoć potrebitima“, podsjetio je vlč. Župarić.

„Put naših zlatomisnika nije uvijek bio lagan. Unatoč tome ostali su vjerni svom pozivu, služeći Gospodinu i svojim zajednicama s nevjerojatnom postojanošću i vjerom. Pomoć koju je Crkva pružala kroz njih nije poznavala granice vjere ili nacije, već je u svima vidjela – Isusa u potrebi. Njihov primjer svjedoči o snazi vjere koja može svladati sve prepreke i teškoće. Iako daleko od rodnoga kraja, ostali su s njim povezani što pokazuje njihovu ljubav i svijest o važnosti korijena i identiteta“, rekao je.

„Dok slavimo ovaj značajan jubilej, pozvani smo ne samo slaviti prošlost, već i razmišljati o budućnosti naše Crkve. Iako se suočavamo s izazovom smanjenja broja duhovnih zvanja, ovaj dan nas podsjeća na neprocjenjivu vrijednost posvećenog služenja. Primjer naših svećenika treba nas potaknuti na molitvu za nova zvanja. Podržimo one koji razmišljaju o tom pozivu i postanimo svjetionici vjere u svojim zajednicama. Jubilej naših zlatomisnika treba nam biti podsjetnik da je svaki dan prilika za nove početke, za nove korake prema Bogu i za nova djela ljubavi prema bližnjima“, zaključio je i čestitao zlatomisnicima jubilej koji je, kako je rekao, dragocjen dar za sve.

Pozdravnu riječ zlatomisnicima uputila je na početku mise djevojka Lana Janjić, a istu recitaciju koju je preč. Milidragu kao petogodišnja djevojčica uputila na njegovoj mladoj misu recitirala je sada 55-ogodišnja Pavka Nikolić.

Uime župljana, zlatomisnicima je čestitao i župnik Brkić, a čestitku su im uputili i vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić i umirovljeni kotorski biskup mons. Ilija Janjić, koji nisu bili u mogućnosti prisustvovati slavlju.

Zahvalu je, u svoje i uime preč. Filipa, svima uputio na kraju zlatomisnik preč. Milidrag.

Pjevanje je predvodio župni zbor.

Vjernici su prigodom slavlja odjenuli svečane narodne nošnje. Poslije mise, slavlje je nastavljeno plesom kola ispred župne crkve, a potom uz obiteljski stol u Mjesnom domu.

Župa sv. Vida iznjedrila je stotinjak duhovnih zvanja – pedeset svećenika, jednog biskupa i jednog trajnog đakona te pedeset redovnica zbog čega ju zovu „mali Vatikan“. Sokak u kojem su rođena dvojica zlatomisnika mještani nazivaju „sveti sokačić“, jer je iz njega izniklo četrnaest duhovnih zvanja, devet svećenika i pet redovnica, a od toga ih je jedanaest iz roda Janjića. U čast zlatomisnicima fra Vjenceslav Janjić, svećenik provincije sv. Ćirila i Metoda za slavlje je taj „sokačić“ posebno ukrasio.

Preč. Milidrag Janjić

Rođen je u Vidovicama 2. siječnja 1948. u obitelji Luke i Pavke rođ. Šokić kao jedanaesto dijete. Četiri razreda osnovne škole završio je u Vidovicama, a ostala četiri  u Orašju.

Gimnaziju je završio u sjemeništu u Dubrovniku. Filozofsko teološke studije završio je na Teologiji u Splitu. Za đakona je zaređen 27. travnja 1974. u Kotoru, a svećeničko ređenje podijelio mu je biskup mons. Ivo Gugić, tada pomoćni biskup u Splitu, kasnije biskup ordinarij u Kotoru.

Kako su zbog nedostatka svećenika tada ređenja bila u petoj godini bogoslovije vlč. Milidrag je nastavio godinu studija u Splitu, a radnim danom je slavio mise za sestre Milosrdnice. Prvu službu u Kotorskoj biskupiji imao je kao župni vikar u Tivtu, gdje je naslijedio župnika i ostao na župi do 1987. godine. Nakon toga je službovao u župama Đurići, Bijela – Pokrivenik, Kostajnica do 2002. kada se ponovno kao župnik vraća u župu Tivat gdje djeluje i sada.

U Kotorskoj biskupiji osim župničke službe obavlja i službu kanonika Stolnog kaptola sv. Tripuna u Kotoru, a tijekom svećeničkog rada obavljao je i službu biskupijskog ceremonijara, te sve do danas službu duhovnika i ispovjednika redovnica koje djeluju na tom području.

Preč. Filip Janjić

Rođen je u Vidovicama 26. ožujka 1949. u obitelji Luke i Ruže rođ. Tomašević. Četiri razreda osnovne škole završio je u Vidovicama, a sljedeća četiri u Orašju. Gimnaziju je završio u sjemeništu „Ruđer Bošković“ u Dubrovniku. Filozofsko teološki studij završio je na Teologiji u Splitu.

Za svećenika ga je zaredio mons. Ivo Gugić 29. lipnja 1974. Nakon obavljanja službe župnog vikara tadašnji biskup dr. Marko Perić imenovao ga je u listopadu 1982. župnikom u Gornjoj i Donjoj Lastvi. Biskup Gugić mu je 1987. dodao i službu privremenog upravitelja župe Lepetane.

Dekretom od 17. kolovoza 1990. preuzima službu upravitelja župe Budva – Petrovac, a na toj se službi nalazi i danas. Dekan Budvanskog dekanata postaje u rujnu 1991., a službu kanonika Stolnog kaptola sv. Tripuna u Kotoru vrši od siječnja 1992.