Župa se za blagdan pripremala trodnevnicom koju je predvodio vlč. Dragutin Goričanec.

U svojoj je homiliji vlč. Novak potaknuo na jačanje pobožnosti prema Mariji u čiji zagovor se kao vjernici rado pouzdajemo i čiji primjer života nas potiče da znamo prihvatiti ono na što nas Bog u životu poziva. „Marija nas uči dopustiti Bogu da se po nama vrši njegova volja te da se On po našem životu proslavi, da ne ističemo sebe, već da poput Marije radost života s Bogom dijelimo s bližnjima, kao što je to činila Marija kad je radost susreta s Gospodinom ponijela rođakinji Elizabeti. Marija je također bila zagovornica u poteškoćama na svadbi u Kani Galilejskoj i konačno u patnji Isusovoj je bila suputnica na njegovom križnom putu.“

Nadalje je propovjednik blagdan Marijinog rođenja usporedio s izlaskom sunca jer „kao što sunce najavljuje početak novoga dana, tako i Marijino rođenje najavljuje ispunjenje Božjeg obećanja da će svijetu darovati Spasitelja svijeta, koji će se roditi upravo iz njezinog krila. Marijinom rođenjem započinje trenutak koji Evanđelje naziva ‘puninom vremena’. No, ta punina vremena nije se dogodila odjednom, već je tijekom povijesti Bog pripravljao svoj narod po prorocima, najavljujući rođenje Spasitelja svijeta.“

Protumačivši potom naviješteno evanđelju o rodoslovlju Davidovog roda i izvještaj o Isusovom rođenju, preč. Novak je okupljenima dao tri poticaja.

Ponajprije je pozvao vjernike da gledajući Isusovo rodoslovlje uoče kako su sva pokoljenja koja su prethodila Isusovom rođenju bila su potrebna da bi se ispunilo vrijeme, kako se u tom rodoslovlju nalaze ljudi različitih života i životnih situacija, grešnici kojim se Bog poslužio da budu pronositelji kraljevske loze koja će se pripisivati Isusu, kojega će nazivati „Sinom Davidovim“. „Svaki je čovjek važan bez obzira na razinu odgovornosti koju obnaša u zajednici ili na razinu moći koju je stekao. Ni Josip ni Marija nisu bili značajni u društvu onog vremena, ali su izvršili nezamjenjivu ulogu u povijesti spasenja jer su slobodno prihvatili Božji poticaj i njegovu volju. Njihovi životi nisu bili zamjenjivi, bili su jedinstveni, neponovljivi i dragocjeni. Život svakog čovjeka jedinstven je, dragocjen i neponovljiv. Zato prepoznajmo u ovome poticaj da poštujemo dostojanstvo života svakog čovjeka: od nerođenog djeteta, do nemoćnih starijih osoba koje trebaju našu podršku i pomoć; od čovjeka koji nam je prijatelj s kojim volimo provoditi vrijeme, preko onih koji nam nisu dragi pa sve do onih koji su nas povrijedili. Osim toga važno je poštivati i dostojanstvo vlastitog života, jer nismo slučajno rođeni.“

Drugi poticaj preč. Novak potražio je u evanđeoskim riječima kojima anđeo govori Josipu u snu razlog zašto ne treba otpustiti Mariju kad je saznao za njezinu trudnoću: „Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.“ Važno je uočiti, kazao je propovjednik, kako Bog poštuje slobodu koju je dao čovjeku i ne izvršava svoj plan na silu, već računa s našom slobodom. „Mogli bismo reći da je to avantura koja se ostvarivanje u odnosu čovjeka i Boga: Božjeg poziva čovjeku na suradnju i slobodnog prihvaćanja životnog poziva u kojemu Gospodin ima povjerenja u nas. Današnji blagdan je proslava rođenja žene koja će među svima izreći odlučujuće ‘Evo me’ prilikom navještenja u Nazaretu. Promatrajući njezino slobodno opredjeljenje za Boga i nama je poticaj da se svaki dan iznova slobodno opredijelimo za Boga. Biti na Božjoj strani, znači biti oni koji poput Josipa i Marije prihvaćaju odgovornost iako često u neizvjesnosti od budućnosti“, potaknuo je preč. Novak.

Treći poticaj za okupljene vjernike propovjednik je pronašao u riječima „Ne boj se Josipe“ kojima se anđeo obraća Josipu, slično kao i Mariji kod navještenja „Ne boj se Marijo“. Bog nas ne ostavlja u neizvjesnosti i strahu, kazao je preč. Novak i nastavio kako se ponekad čini da današnji čovjek izgubio osjećaj straha pouzdajući se u silni napredak koji je postigao, no upravo u tom napretku „prijeti vlastitoj sigurnosti ako odluči zauzeti Božje mjesto, te si dopustiti da on odlučuje što je dobro a što je zlo, tko ima, a tko nema pravo živjeti“.

Nadalje je istaknuo kako ratovi, nemiri u svijetu, ali i u međuljudskim odnosima i nama samima nastaju kada se čovjek postavlja na mjesto Boga. No Gospodin „i nama danas govori, ne boj se, jer ja sam te otkupio, ne boj se pružiti ruku pomirenja onome koji te je povrijedio, ne boj se tražiti oproštenje ako si nekoga povrijedio, ne boj se s povjerenjem u Boga činiti dobro, iako to neće biti prepoznato ili te radi toga nitko neće čestitati“, ohrabrio je vlč. Novak ponovivši kako bi s današnjeg slavlja trebali ponijeti ove tri misli: poštovanje dostojanstva svakoga čovjeka, slobodno opredjeljenje za Boga i oslobođenje od straha.

Podsjetio je u nastavku na riječi sv. Augustina kojima je poticao da ono dobro koje slušamo u Božjoj riječi provodimo u našim životima te potaknu na molitvu za zagovor Marijin da „u našim obiteljima bude ozračje povjerenja, spremnosti zastati na zajedničku molitvu, i jačanja međusobne ljubavi na Božjoj ljubavi kojom nas je zavolio otkako nas je sazdao u majčinom krilu. Molimo i za duhovna zvanja, svećenička i redovnička u našoj župi, u našim obiteljima, da bude onih koji će u poniznosti srca prihvaćati Božji poziv te iskrenom i istinskom ljubavlju živjeti za braću i sestre koji su potrebni susreta s Gospodinom u svetim sakramentima.“

Svoju je homiliju preč. Novak zaključio riječima blaženog Alojzija Stepinca iz okružnice o štovanju Blažene Djevice Marije koju je izdao prije 80 godina, 1944. godine u kojoj ističe kako Marija nije samo Isusova već i naša majka kojoj se s pouzdanjem trebamo utjecati: „Ako navale na te vjetrovi kušnja, ako naletiš na grebene tuga, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo-tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od užasa suda, ako te počinje proždirati bezdan žalosti, ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u dvojbenim stvarima misli na Mariju, zazivaj Mariju. Neka ti ne odlazi s usta, neka ti ne odlazi sa srca;  i da postigneš zagovor Njezine molitve, ne ostavljaj primjer Njezina života. Nju sljedeći, nećeš sići s puta; njoj se moleći nećeš očajavati; na nju misleći nećeš zalutati; dok te Ona drži nećeš posrnuti; dok te Ona štiti ne trebaš se bojati; dok te Ona vodi nećeš se umoriti; ako ti je Ona milostiva stići ćeš k cilju.“

Misu je pjevanjem animirao župni mješoviti pjevački zbor pod ravnanjem Julijane Kočila, a uz srebrnog jubilarca, preč. Krunoslava Novaka suslavili su preč. Josip Horvat, umirovljeni selnički župnik koji je preč. Novaka pratio na putu svećeničke formacije od sjemeništa do mlade mise, preč. Ivan Herceg, dekan i župnik u Nedelišću koji je također ove godine srebrni jubilarac, domaći sinovi preč. Antun Hoblaj župnik u Prelogu i vlč. Danijel Bistrović župnik u Svetom Jurju na Bregu, vlč. Marijan Horvat župnik u Murskom Središću te gosti vlč. Šimun Šindija, svećenik Zadarske nadbiskupije, ekonom Hrvatske biskupske konferencije i vlč. Jerko Valković, svećenik Krčke biskupije, profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te domaći župnik vlč. Mario Križanac.

Vlč. Križanac je na kraju misnog slavlja ukratko iznio životopis vlč. Krunoslava Novaka te mu zahvalio za predani rad na mnogim područjima gdje ga je Crkva poslala. Zahvalio mu je i na radosti današnjeg slavlja koju je podijelio sa svojim župljanima. Zahvalio je potom i svima župljanima koju su se uključili na različite načine u proslavu proštenja Male Gospe i srebrnog svećeničkog jubileja preč. Krunoslava Novaka.

Prije završnog blagoslova i svečanog Tebe Boga hvalimo svojim rodnim župljanima i gostima dirljivim se riječima zahvalnosti i prisjećanja na proslavu svoje mlade mise obratio i slavljenik usmjerivši na kraju pogled u budućnost potaknuvši na molitvu za svećenike i za nova duhovna zvanja.