Provincijal Šarčević naveo je nekoliko činjenica koje su obilježavale velikog kapucina Šagi-Bunića. „Premda je bio učen čovjek, svjetski poznat, Šagi-Bunić bio je vrlo jednostavna osoba, bliska svakom čovjeku. Kako mu se bližio kraj života, bio je sve jednostavniji i imao je sve više razumijevanja za ljude oko sebe. Imao je puno ljubavi za ljude, za teologiju, za Crkvu. Posljednjih dvadesetak godina života obilježilo ga je silno zalaganje za promicanje ‘civilizacije ljubavi’“, spomenuo je provincijal Šarčević.

„Šagi-Bunić bio je pravi kapucin. Imao je jedno ili dva odijela, nekoliko majica, najviše onih na kojima je pisalo ‘Mt 25,40’. Od njega je ostao jedan stroj za pisanje na kojemu je najviše pisao. Ostale su i karte. On je za rekreaciju često znao kartati sam sa sobom. Kad sam ga pitao ‘A tko je pobijedio’ odgovorio bi ‘E, danas sam loše prošao’“, prisjetio se u šali provincijal Šarčević.

Posebno je istaknuo ljubav Šagi-Bunića prema knjigama: „Od svih stvari koje je posjedovao imao je najviše knjiga. One su bile na policama, oko njega, oko kreveta, na krevetu, na podu, on je gazio po knjiga. Kad smo ga preselili iz samostana sv. Leopolda Mandića iz Gornje Dubrave u samostan sv. Mihaela morali smo spremiti te knjige, staviti na police, a on se jako ljutio i nije ih dao dirati. No, mi smo protiv njegove volje napravili u dvije-tri sobe police na koje smo stavili knjige. Ubrzo nakon toga on je te knjige nastavio stavljati oko sebe i u svom tom neredu uvijek je znao gdje mu se koja knjiga nalazi. I kad smo ga provocirali gdje mu je neka knjiga, on ju je odmah izvukao. Živio je s knjigama, spavao s knjigama. Bilo je to nešto veličanstveno. Ali knjiga mu nije bila zapreka da vidi čovjeka, posebice brata koji je uz njega“.

Kao znanstvenik i teolog Šagi-Bunić imao je veliki zadatak prenijeti hrvatskoj javnosti što se događa na Drugome vatikanskom saboru, on je u Rimu u to vrijeme bio kao stručnjak kardinala Franje Šepera.

„Za njega nije bilo dvojbe, Drugi vatikanski sabor treba zaživjeti. Silno mu je bilo stalo da koncilska poruka zaživi ne samo među teolozima nego i u puku, među narodom. Zato je objavio knjigu ‘Ali drugog puta nema’ kojom je želio reći da za Crkvu nema drugoga puta osim Koncila. U knjizi je na jednostavan način približio misao Koncila“, istaknuo je provincijal Šarčević.

Tomislav Janko Šagi-Bunić bio je istaknuti hrvatski teolog i redovnik kapucin. Umro je u Zagrebu 21. srpnja 1999. Rođen je kod Varaždina 1923., kapucin je od 1940., a svećenik od 1948. U svojoj kapucinskoj provinciji bio je i provincijal, a profesor na KBF-u bio je 42 godine, od 1951. do 1993., među ostalim i pročelnik Katedre povijesti kršćanske literature. U teškim godinama za Fakultet bio je i njegov dekan. Šagi-Bunić bio je i privatni teolog zagrebačko nadbiskupa kardinala Franje Šepera za vrijeme Drugoga vatikanskog sabora, zatim član Papinske teološke komisije pri Kongregaciji za nauk vjere. Jedan je od osnivača Kršćanske sadašnjosti. Dao je osobiti doprinos u približavanju Drugoga vatikanskog koncila hrvatskoj javnosti.