Dominikanska obitelj zajedno će večeras, u srijedu 29. travnja, s početkom u 21 sat, moliti krunicu za oboljele, za zdravstvene djelatnike, za obitelji oboljelih, za one koji pate ekonomski, društveno i psihološki te za zaštitu i ozdravljenje.

Provincijal Slišković istaknuo je da je poziv na večerašnju molitvu krunice uputio učitelj reda fr. Gerard Timoner, a današnji dan im je znakovit jer se slavi dominikanska svetica Katarina Sijenska, „koja je u svom životu spojila ono što danas pogađa svijet“. S jedne strane, nakon odluke da živi kao dominikanka, u svojevrsnoj izolaciji u vlastitoj kući, živjela je odvojeno od svijeta u zajedništvu s Gospodinom, istina dragovoljno. Tako i današnja izolacija u kojoj žive mnogi ljudi može biti prigoda i za molitvu, za upoznavanje samoga sebe, i za susret s Gospodinom. S druge strane, sv. Katarina Sijenska živjela je sredinom 14. stoljeća kada je svijet također bio pogođen velikom epidemijom kuge, a ona se angažirala oko oboljelih. „Tako da je doista prikladan ovaj blagdan jer u njezinu životu možemo prepoznati ono što danas proživljavamo“, istaknuo je provincijal.

Sv. Katarina Sijenska, suzaštitnica Europe, živjela je u društveno, zdravstveno i crkveno vrlo složeno vrijeme puno podjela, i u doba Avinjonskoga sužanjstva i dvojice papa trudila se oko jedinstva i zajedništva. A i danas smo svjedoci kako se Europa unatoč proklamiranom jedinstvu pred pandemijom vrlo brzo zatvorila u nacionalne granice, što je s jedne strane bilo potrebno, ali, nažalost, vidjeli smo i puno sebičnosti, gdje nismo bili spremni pomagati jedni drugima na medicinskom polju. „Tako da nam je danas potrebno to jedinstvo, koje javno proklamiramo a u trenucima kada bi ga trebalo i pokazati, nažalost često izostane“, poručio je provincijal Slišković.

Ukratko je prikazao povijest odnosa krunice i dominikanske obitelji, istaknuvši u mnoge prikaze sv. Dominika i sv. Katarine Sijenske u kršćanskoj ikonografiji kako primaju krunicu od Blažene Djevice Marije i Isusa. Premda Dominik i Katarina nisu bili suvremenici, ta slika pokazuje kako je Dominikanski red snažno vezan uz molitvu krunice. „Premda je to povijesno teško dokazati, kršćanski je svijet upravo u dominikancima prepoznao promicatelje krunice“, istaknuo je fr. Slavko.

Dominikanci su krajem 15. stoljeću oblikovali otajstva krunice u današnjem obliku, rekao je provincijal, spomenuvši Jakova Sprengera i Alaina de la Rochea, te papu sv. Pija V. koji je i ustanovio svetkovinu Gospe od Pobjede – današnju svetkovinu Kraljice sv. Krunice i odredio da upravo učitelj Dominikanskoga reda bude utemeljitelj bratovština sv. Ružarija, sv. Krunice.

Tako da su dominikanci kroz povijest bili oni koji su promicali pobožnost krunice. „Nosimo je i na habitu, ona je dio naše odjeće i ne bi smjela biti samo naša vanjština nego krunica treba biti i ono što redovito molimo“, istaknuo je dominikanski provincijal.

U krunici se zapravo nalazi vjerovanje – tu se spominju kreposti vjera, nada i ljubav, tu je molitva koju nas je naučio Gospodin – molitva Očenaša i na kraju tu je molitva koja sjedinjuje nebo i zemlju – ono što Anđeo govori Mariji u pozdravu, a tu je i naš odgovor – Sveta Marijo, moli za nas. Tako da Marijinim pogledom pratimo život Isusa Krista, od navještaja da će biti rođen, njegova djelovanja, muke i na kraju ono što se dogodilo s njegovom majkom; to je cjelovita kateheza, istaknuo je provincijal Slišković.

Napomenuvši da dominikansku obitelj u svijetu čine braća dominikanci, klauzurne sestre dominikanke, sestre dominikanke apostolskoga života, zatim svećenička i laička bratstva, pokret mladih i dominikanski svjetovni instituti, istaknuo je da će svi oni večeras moliti krunicu u isto vrijeme. Potrudili su se zahvaljujući medijima u doba pandemije da različita otajstva predmole različite grane dominikanske obitelji a svi ostali u svojim domovima mogu molitvu pratiti i pridružiti se preko interneta na mrežnoj stranici dominikanci.hr i Facebook stranici. Tako će se stvoriti i vidljivo zajedništvo – prvo otajstvo molit će novaci i subraća iz Rijeke, drugo otajstvo studenti iz zagrebačkoga samostana Kraljice sv. Krunice, treće otajstvo sestre dominikanke, četvrto dominikanska mladež iz Splita i peto jedna obitelj, članica dominikanske obitelji, rekao je provincijal, istaknuvši da je poziv upućen i svim prijateljima dominikanske obitelji. „Vjerujem da bismo mi kršćani trebali međusobno pokazivati upravo to prijateljstvo, jer to je ono što je bila i oznaka prvih kršćana“, poručio je fr. Slavko.

Napomenuvši da Dominikanski red ima dvostruku tradiciju – monašku i apostolsku, kazao je da je u ovom trenutku možda jače otkrivena monaška strana jer se više vremena provodi u zajedničkoj molitvi i aktivnostima. Budući da je geslo reda da iz kontemplacije treba izaći propovijedanje (slaviti, blagoslivljati, propovijedati), nadam se da smo u ovom vremenu uspjeli malo više kontemplirati i da će nakon toga i naše propovijedanje biti snažnije i bolje. S druge strane, čini mi se da smo otkrili i mogućnost naviještanja Evanđelja i ovom drugom svijetu. Kao da nikad nismo bili ovako povezani kao danas – s cijelim svijetom, barem virtualno, ali i stvarno. Osjećamo ugrozu koju osjeća cijeli svijet i vidimo da ne možemo biti izolirani od svijeta. Dakle, cijeli svijet je jedna zajednica i ako trpi jedan njen dio, trpi cijeli svijet. I u tom svijetu koji je globalno povezan onda možemo propovijedati i osobama koje nam nisu fizički blizu ali su nam bliske upravo kroz ove medije komunikacije, istaknuo je provincijal Slišković.

Rekao je i da u Hrvatskoj dominikanskoj provinciji nema oboljelih od koronavirusa, ali nažalost u svijetu je dosad preminulo 11 dominikanaca, šest sestara dominikanki i petero članova laičkih bratstava. Ima više zaraženih ali većina ih se oporavlja, posebice ih je bilo u Italiji, Španjolskoj i Njemačkoj.

Na kraju razgovora izv. prof. dr. sc. Slišković osvrnuo se i na povezanost sa svojim studentima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koja je s obzirom na mjere protiv širenja koronavirusa ali i znatna oštećenja zgrade u potresu, sada samo virtualna, održavaju se predavanja i izmjenjuju informacije. Izrazio je nadu da će se uskoro moći vidjeti i uživo, a ako ne, iznaći će načina da se godina privede kraju. Poručio je da „ni u jednoj životnoj situaciji ne treba tražiti ono što je loše, nego treba gledati znakove Božje providnosti koja nam daje mogućnost da iz tog izađemo snažniji, mudriji, pametniji i pobožniji – da se više uzdamo u milost Božju i njegovu pomoć“.