Prva korizmena nedjelja i svečani slavonski ručak u HKM u Johannesburgu

Provincijal Šanko misu je slavio u koncelebraciji s otpravnikom poslova Apostolske nuncijature u Južnoafričkoj Republici mons. Darijom Pavišom i župnikom i predstojnikom Samostana sv. Bernardina u Kamporu na otoku Rabu fra Ivicom Strčićem, posljednjim misionarom koji je službovao u Johannesburgu od 1995. do 2019. godine.

Fra Tomislav se u propovijedi povodom slavlja Prve korizmene nedjelje osvrnuo na liturgijska čitanja. Podsjetio je na važnost saveza koji je Bog sklopio s Noom nakon potopa. Istaknuo je da je u Kristu Bog sklopio novi i vječni savez s čovječanstvom, a mi smo osobno ušli u taj savez po krštenju, uronjeni u Kristovu smrt i uskrsnuće.

Duga, koju je Bog položio u oblak nakon potopa koji je Noa preživio, simbolizira pomirenje između neba i zemlje koje se u potpunosti ostvarilo u Isusu iz Nazareta. Isus je zapravo ta duga, taj most, koji povezuje Boga i čovjeka. Zato i naš osobni život vrijedi ako postane most koji povezuje nebo i zemlju odnosno ljude. Vrijednost nečijeg života, a posebno svećeničkog, očituje se u mjeri u kojoj nakon što ode s neke župe ili misije ostavi zajedništvo i jedinstvo. Veličina čovjeka je u povezivanju i prenošenju iskustva istinskih susreta s Bogom i ljudima te je tako i vrijeme korizme upravo pogodno da poradimo na susretu, istaknuo je fra Tomislav.

Posebno je naglašena hitnost pustinje. Đavao koristi varku odgode, zarobljavajući čovjeka u prošlosti ili budućnosti. Naš Neprijatelj nas želi onemogućiti u dobrome tako da nas izbaci iz konteksta ljubavi odnosno sadašnjeg trenutka, gurajući nas u zabrinutost s onim što dolazi ili nas želi zarobiti u neke događaje iz prošlosti, pojasnio je propovjednik.

Na kraju je podsjetio na pustinju kao mjesto obnove intimnosti s Bogom i ljudima. Pustinja je mjesto gdje se možemo usredotočiti na bitno i čuti Božji glas. Istaknuo je da nam iskustvo pustinje pomaže da se uzdignemo iznad banalnosti te nam omogućuje rast i uvid u istinu o nama samima. Tek u pustinji vidiš koliko si jak. Duh je natjerao Isusa u pustinju te i nas vodi da se suočimo s našim osobnim vanjskim i unutarnjim pustinjama. Često ih se bojimo, ali su baš one mjesto našega susreta s Bogom, rasta u iskustvu Božjeg očinstva i mjesto nadvladavanja strahova uz pomoć Božje blizine. Bez iskustva pustinje nema istinskog utjelovljenja Božjeg života u nama, pojasnio je.

Propovjednik je na kraju potaknuo vjernike da tijekom korizme, više nego na samo odricanje od nečega, budemo usmjereni na obnovu svojeg odnosa s Bogom. Uz pomoć molitve i Božje riječi, koja nam svakodnevno svjedoči da smo njegova milina, možemo uspješno nadvladati razne napasti i kušnje. Fra Tomislav je zaključio razmišljanje potaknuvši nazočne da u korizmi osobno iskustvo Božje ljubljenosti i izabranja pokušaju što više prenijeti na one koji su im darovani.

Na kraju mise riječi zahvale uputio je mons. Dario Paviša, koji trenutačno opslužuje zajednicu hrvatskih vjernika u Južnoafričkoj Republici. Mons. Paviša je kao otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Južnoafričkoj Republici trenutačno nastanjen u Pretoriji, ali se zdušno brine kako vjernici hrvatskog porijekla u Južnoafričkoj Republici ne bi ostali bez pastoralne brige. Koliko mu to obaveze dopuštaju, gotovo svake nedjelje slavi misu u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Johannesburgu, jednom mjesečno u Pretoriji te jednom u dva ili tri mjeseca u Cape Townu.

Uz to, redovito posjećuje naše obitelji, obilazi bolesne i nemoćne, brine se oko vjerske pouke, podjeljuje sakramente te po potrebi sahranjuje pokojne. Mons. Paviša podsjetio je i zahvalio na djelovanje franjevaca u Johannesburgu i Južnoafričkoj Republici od 1969. godine. Naveo je i zahvalio zaslužnim franjevcima Franjevačke provincije sv. Jeronima koji su tu djelovali: pokojni fra Ivo Perović (od 1969.), fra Veselko Grubišić (od 1979.), pokojni fra Marijan Baldo Zlovečera (od 1984.) i fra Ivica Strčić (od 1995.).

Mons. Paviša zahvalio je fra Tomislavu na posjetu te fra Ivici na svemu što je činio kroz dvadesetpetogodišnje službovanje u Južnoj Africi, našem veleposlaniku Anti Cicvariću i njegovoj supruzi te članovima župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća na čelu s Ivicom Obadićem, zboru, pjevačima, ministrantima, obiteljima i svima koji redovito svojim marom, ljubavlju i zalaganjem pomažu da zajednica djeluje i živi. Prije svečanog blagoslova sve nazočne pozdravio je uime Provincije predvoditelj slavlja fra Tomislav Šanko te zahvalio mons. Periši, svoj svojoj braći koja su ovdje djelovala i svim nazočnima.

Nakon mise uslijedio je jubilarni Slavonski ručak u dvorani pastoralnog centra na kojem je bilo oko sto sedamdeset vjernika, članova zajednice, njihovih prijatelja i poznanika. U ugodnoj atmosferi druženje se nastavilo do večernjih sati. Bilo je prilike za razne susrete, a odigran je i mini turnir u boćanju. Za one koji su ostali „najvjerniji“ bila je poslužena i večera. Susret je završio željom da se ovakva druženja nastave te i dalje okupljaju naše ljude koji su u dalekoj Južnoj Africi pronašli svoju drugu domovinu.