Slavlje prve mlade mise u 55 godina postojanja te župe počelo je roduteljskim blagoslovom ispred obiteljskog doma u Malinu i procesijom svećenika i vjernika do župne crkve u Lužanima ispred koje je potom vlč. Čačić prikazao svoju prvu euharistijsku žrtvu. S njime su za oltarom suslavili mladomisnik Tomislav Varela, župnik župe Lužani Saša Paveljak, župnik Župe sv. Terezije Avilske u Požegi Mario Večerić, rektor crkve Sv. Lovre u Požegi Marijan Pavelić, župni vikar Župe sv. Luke u Novskoj Robert Medved te, uz ostale, fra Igor Horvat, svećenik Hrvatske provincije franjevaca konventualaca, koji je propovijedao.

Govorio je o otajstvu Božjeg poziva na Njemu posvećeni život u svećenstvu ili redovništvu. “Kada Bog poziva, to nije tek obični poziv, ‘Hajde Luka, pođi za svećenika’, to je nešto duboko u srcu, što čovjek osjeti, shvati i na koncu prihvati – da je smisao života u služenju Bogu i bratu čovjeku, po primjeru Isusa Krista. Tko je svećenik? Alter Christus na zemlji – to je svećenik. A Krist je živo evanđelje. Svećenik je dakle hodajući sakrament koji iz sebe žaruje Krista Gospodina”, naglasio je fra Igor.

U osvrtu na navješteni evanđeoski odlomak o tome kako Isus šalje 72-ojicu učenika, a nakon govora o kruhu, s Njime ostaju samo 12-orica, fra Igor je ukazao na važnost ustrajnosti u hodu za Kristom, naglasivši kako je i mladomisnik Luka tako ustrajao u svojoj duhovnoj formaciji za svećenstvo, usprkos svim teškoćama.

“Znakovito je i da Isus uvijek šalje po dvojicu. To znači da nikada ne hodiš sam. A poruka je svima nama da nam je biti zajedno, da sami ne možemo a posebno da bez Boga ne možemo. Poruka je to i za svakog svećenika, da ne može djelovati sam, nego samo u zajedništvu s drugim svećenicima, i još više – u zajedništvu s Bogom”, rekao je fra Igor, te upozorio da i danas kao i u Isusovo vrijeme, postoji veliki otpor prema Bogu. “Bit će trpljenja, kao što trpi janjad među vukovima, no valja nam strpljivo nositi se s teškoćama, ne strahovati, ostati u miru, učiti ne uzvraćati zloćom, nego se pouzdavati u Božju providnost i zaštitu Nebeske Majke Marije, napose onda kada mi je najteže, kada ne znam kuda i kako dalje…”, naglasio je te pozvao vjernike neka mole za nova duhovna zvanja, jer – puno je zvanih ali malo odazvanih.

Na kraju je mladomisniku poručio: “Luka, samo budi svet. Ništa drugo. Nemoj zaboraviti tko je svet – samo Bog. Tko je s Bogom posvećuje se u njemu, bez Njega, sveti nikada nećemo biti. Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu moje spasenje – vapaj je to čovjeka koji se samo na Boga može osloniti. To ti želim od srca dragi Luka, da te Bog nosi prema svetoj vječnosti…”

Po svršetku svoje prve euharistijske žrtve, mladomisnik Čačić uputio je riječi zahvale svima koji su na poseban način zaslužni i bili dio njegova života, hoda prema svećeništvu i dio slavlja mlade mise. Na kraju je braći svećenicima, svojoj obitelji i okupljenom vjerničkom puku polaganjem ruku udijelio svoj mladomisnički blagoslov, a slavlje je nastavljeno zajedničkim objedom u mjesnome domu u Lužanima.

Slavlju mlade mise prethodila je i trodnevna duhovna priprava u župnoj crkvi u Lužanima, a predvodili su je prve večeri vlč. Večerić, druge pak župnik Župe svetih Fabijana i Sebastijana u Varaždinu Ivica Cujzek, te večer uoči mlade mise vlč. Pavelić.