Posebnost je i mjesto odvijanja devetnice, koje je ove godine, zbog pandemije, prostor ispred župne crkve Svih svetih, Plokata, gdje će se svakog dana odvijati pobožnost i euharistijsko slavlje. Krunicu su predmolila djeca, ovogodišnji prvopričesnici, koji su svojim pjevanjem uzveličali euharistijsko slavlje.

Predvoditelj slavlja župnik župe Svih svetih u Blatu don Željko Kovačević u svojoj je homiliji naglasio da se nalazimo u velikoj milosnoj godini s dva velika jubileja: 100. godina od utemeljenja Družbe Kćeri Milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje i 225. obljetnici otkad su donesene relikvije sv. Vincence mučenice u Blato. Dvije velike žene. Naglasio je da je Marija Petković shvatila Božju milost i predala se Božjem milosrđu da bude posvećena Bogu i njegovoj providnosti, da se brine za ljude u nevoljama siromaštva i bijede. Kad ljudi pokušavaju pronaći svoje životno ostvarenje, oni traže sebe, očekuju da im djeca postanu netko i nešto, ne pitajući se je li to u skladu s Božjom voljom, s onim što Bog želi od svakog čovjeka. Jesam li ostvaren čovjek, je li moj život, moj poziv, ono što Bog očekuje od mene? U traženju svoga smisla i sigurnosti trebamo tražiti i dopustiti da nam Bog progovori. Svoju sigurnost trebamo staviti u Božje ruke, u Providnost. Koliko ja imam povjerenja u Boga i vjere da on vodi moj životni put i da mi može i želi pomoći? Kod blaženice možemo vidjeti njezino povjerenje u Božju providnost. Nije sigurnost stavljala u bogatstvo svoga oca Antuna, veleposjednika onoga doba. Njezino je nastojanje bilo nadahnuto od Boga, ali ona trenutke nejasnoća i nesigurnosti stavlja u Božju providnost. S takvim povjerenjem dobiva i pokaznicu od pape Pija XII. kojem se obratila za pomoć kad im je to zatrebalo.

Svatko se od nas treba zapitati: Kakva je moja vjera? Moje osluškivanje Božjega poziva? Živimo u vremenu punom nepoznanica. Dubinska vjera se rađa u susretu s Bogom koji će omogućiti da shvatim koliko sam ljubljen kada se budem dijelio od ovoga života. Bog želi da se svatko od nas osjeti voljenim od njega. On nam daje sve, ali najviše ljubavi. Marija Propetoga je hodila u vjeri, obraćajući se svome nebeskom Ocu kojega je neizmjerno voljela, komu se redovito molila s povjerenjem, kao dijete. Neka svatko od nas bude dijete koje se obraća svome nebeskom Ocu, kojega tražimo da nam bude pomoć kad nam je teško, kad su nam pomršeni svi putovi. Gospodine, sad mi pomozi i daruj mi svoga svjetla, svoje ljubavi da budem tvoje dijete zauvijek.

Molitvu su vjernika izrekli prvopričesnici, a u nju su bili uključeni oni u teškoćama zbog nezaposlenosti i manjka materijalnih sredstava. Euharistijsko je slavlje zaključeno blagoslovom s moćnikom bl. Marije Propetoga.