Trodnevnica je započela molitvom Zlatne krunice i Litanija u čast Srca Isusova koje je predvodio župnik fra Bojan Rizvan.

U svom prvom nagovoru fra Svetozar se osvrnuo na svoju osobnu povezanost sa Zadrom koja seže u osamdesete godine prošlog stoljeća kada je bio na službi u New Yorku. Služeći hrvatskom narodu u SAD-u fra Svetozar susreo se s ljudima rodom iz Zadra i tada je upoznao srce zadarsko koje je po mnogočemu slično Srcu Kristovu. „Srce Isusovo otajstvo je koje nas dotiče“, rekao je fra Svetozar te naglasio da je „svako srce pozornica na kojoj se igra bezbroj priča i more se osjećaja događa. Srce je pozornica drame mojega života i zato mi postajemo ono što vjerujemo jer to se u nama formira i polako se pretvara u moju osobu“, pritom istaknuvši da se „čovjek često pita: ‚Tko sam?‘ Ja sam ono što svakodnevno nosim u svom srcu, što vjerujem, što osjećam.“

Fra Svetozar je istaknuo važnost naših osjećaja i nezanemarivanja istih. Napomenuo je da je važno bdjeti nad svojim osjećajima jer su oni poput stada ovaca od kojeg živimo. U tom kontekstu, propovjednik je ispripovijedao priču o mladiću koji je prepoznao u sebi razorne želje za nasiljem uzrokovane otporom prema nepravdama u društvu. Nakon što je spomenuti mladić te svoje želje izrekao jednom mudrom svećeniku, taj je svećenik umjesto prijekora pohvalio mladića te ga je upozorio da ono što srce osjeća jest ljubav, samo je ona sada poprimila neku ludu formu.

„Mladi ljudi žive po osjećaju”, rekao je fra Svetozar te je istaknuo da je „ljubav eksplozivna snaga koju nosi svatko od nas. Tu ljubav često spakiramo u razne oblike. Netko ljubav spakira u molitvu; netko u ogovaranje; netko u ispijanje kave. Ali mi ipak i unatoč svemu imamo ljubavi!“, ustvrdio je predvoditelj duhovne obnove.

U daljnjem promišljanju rekao je da je zadatak svakoga od nas silom snage ljubavi preusmjeriti u slavu Božju. „Mi smo pozvani uvijek se osvetiti ljubavlju jer samo tako možemo paziti na svoje srce“, rekao je i dodao da je „naše srce u opasnosti biti zaraženo i mislima i osjećajima koji nisu od Boga. Ovo su slavlja kad se nalazimo pred licem Gospodnjim gdje Duh Sveti preko Crkve obnavlja naša srca. Zato moramo zaviriti u svoje srce, misli i osjećaje koji su darovi Božji, a mi moramo bdjeti nad njima kako bi bili na slavu Božju.“

Osim toga, fra Svetozar je okupljene vjernike pozvao i na povjerenje prema bližnjima jer nikada ne smijemo sumnjati na neizmjernu snagu koju imamo u sebi. „Jedna od najvećih sumnji u koje može svatko od nas može upasti jest pitanje: ‚Je li moje vrijeme prošlo?‘ To je užasna misao“, naglasio je propovjednik pojašnjavajući da je „malo reći: ‚Ja vjerujem u Boga!‘ To je opasno ako nisam spreman reći i: ‚Ja vjerujem u čovjeka!‘ Moja vjera u Boga pokazuje se mojom vjerom u čovjeka.“

Fra Svetozar se osvrnuo i na svoj dugogodišnji rad s ovisnicima te je istaknuo da „ovisnici uvijek postaju ono što vjeruješ u njima“. „Srce Isusovo ima božanske osjećaje i mi znamo da srce Božje vjeruje u čovjeka. Zato ako i mi ne vjerujemo čovjeku nismo na Božjem putu i živimo u strašnom životu. Mi moramo srcem Božjim prosuđivati i graditi svoj život“, naglasio je, pojašnjavajući da je svetkovina Presvetog Srca Isusova ozbiljan blagdan neizrecive snage koja po Duhu Svetom i naša srca čini sličnima Kristovom srcu.

Nakon nagovora, fra Svetozar je predslavio misu u zajedništvu s braćom franjevcima koji djeluju u Župi Presvetog Srca Isusova. U homiliji je istaknuo da je Kristova riječ riječ punine koja uvijek govori sve. „Bog nam o nama progovara, te on koji je Stvoritelj želi u nama prepoznati prve suradnike svojega djela. Nije Bog stvorio sve odjedanput i zauvijek. Bog stvara po svojoj riječi u hodu s Božjim narodom. Mi smo suradnici Gospodnji određeni za jedno poslanje. Zato je težak grijeh koji se lako ukorijeni u nama grijeh propusta. Mi možemo propustiti biti ondje gdje nas vidi i želi Bog. A nema težeg za kršćanina“, istaknuo je fra Svetozar te kroz životnu priču pojasnio značenje suradnje s Bogom.

Po završetku slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje i blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom.