Prvoga četvrtka s bogoslovima se susreo izv. prof. dr. sc. Antun Japundžić, profesor ekumenske teologije na KBF-u u Đakovu i povjerenik za formaciju studenata laika. Vlč. Japundžić predslavio je, nakon molitve Večernje, svečano koncelebrirano misno slavlje. Suslavili su odgojitelji u Bogoslovnom sjemeništu: rektor preč. dr. Stjepan Radić, vicerektor vlč. dr. Davor Senjan i duhovnik vlč. mr. Stjepan Matezović.

U homiliji, profesor Japundžić, referirajući se na dnevni odlomak iz Lukina evanđelja (Lk 16, 19-31), rekao je kako je uvijek, a napose je to poziv korizmenoga vremena, potrebno biti otvoren Božjoj riječi i za njom hoditi putem života. Evanđeoski tekst donosi izvještaj o bogatašu i siromašnom Lazaru. Lazar je, uvijek u poniznu služenju, iako mu je nanesena teška nepravda, otvoren Božjoj riječi, zaslužio vječnost. S druge strane, čini se kako je bogataš o kojem govori evanđelist Luka, očiti primjer osobe zatvorene Božjoj riječi, a to na koncu, istaknuo je prof. Japundžić, vodi k propasti. Bogataš je spoznao da je Božja riječ istina i htio je ispraviti sve loše što je učinio, ali nam je nažalost jasno kako se ta preobrazba u njegovu srcu dogodila prekasno. Stoga je važno, zaključio je dr. Japundžić, da korizmeno vrijeme bude hod prihvaćanja Božje riječi te otvorenosti istoj.

Nakon večere, prof. Japundžić bogoslovima je održao kratak nagovor o korizmi u duhovnosti kršćanskoga istoka, u priručnoj knjižnici Bogoslovnoga sjemeništa. Na poseban se način osvrnuo na tri važne stvarnosti: molitvu, post i milosrđe, koje pisac Solovjev naziva „stupovima kršćanstva“. Istaknuto je kako je molitva u životu svakoga od nas nužno potreba, a ne tek obveza. Molitva i post, naglasio je prof. Japundžić, oduvijek su bili povezani. Post je duboko religiozni čin koji treba biti usmjeren prema Bogu, a nipošto prema estetskom. Prof. Japundžić citirao je koptskog pustinjaka Matu Elmeskina koji je rekao: „Askeza tijela priprema gorljivost duha, a gorljivost duha olakšava askezu tijela“. Post je odricanje, ali i potiče činiti dobro, post je čuvar čistoće. Na kraju, najzorniji primjer posta i molitve je sam Krist, koji je u prijelomnim trenutcima zemaljskoga života upravo molio i postio, rekao je predavač.

Zaključio je mišlju kako je korizma vrijeme molitve i posta, vrijeme u kojemu upravo ta dva potonja sredstva trebaju dovesti do preobrazbe srca, a njihov se učinak vidi u iskazivanju milosrđa prema drugomu.

Bio je to prvi od triju planiranih korizmenih četvrtaka u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu, čija je svrha ponajprije temeljitija priprava za svetkovinu Kristova uskrsnuća.