Prvi korizmeni petak u sarajevskoj prvostolnici uz Godinu obitelji
FOTO: KTA//Mons. dr. Pavo Jurišić
U skladu s višegodišnjom praksom da na korizmene petke u sarajevskoj katedrali Srca Isusova propovijedaju profesori Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Franjevačke teologije u glavnom gradu BiH, na prvi korizmeni petak, 4. ožujka euharistijsko slavlje predvodio je kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. dr. Pavo Jurišić, profesor na KBF-u u Sarajevu i postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Josipa Stadlera, izvijestila je KTA.
Nakon križnoga puta, koji je predvodio vlč. Dino Mustafi, đakon na praktikumu u katedralnoj župi, pozdrav je uputio prepošt Kaptola mons. Ante Meštrović te podsjetio da je papa Franjo objavio 27. prosinca 2020. Godinu posvećenu obitelji (Amoris laetitia). „Ta Godina je započela na svetkovinu svetoga Josipa 2021. godine (pet godina nakon objave apostolske pobudnice Amoris laetitia – Radost ljubavi) i završit će 26. lipnja 2022. godine u povodu X. svjetskog susreta obitelji. Stolni kaptol vrhbosanski odlučio je upravo radi toga da propovijedi korizmenim petcima budu na tu temu“, kazao je mons. Meštrović te dodao da će tema ovog petka biti „Narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga – Duhovnost obitelji“. Napomenuo je da će sljedeći petak, 11. ožujka, zbog priprave preuzimanja službe vrhbosanskog nadbiskupa Tome Vukšića, propovijed biti odmah nakon večernje mise u sklopu svečane Večernje u 18.30 sati te da će propovijedati banjolučki biskup Franjo Komarica, bivši profesor na današnjem KBF-u u Sarajevu.
U homiliji mons. Jurišić je podsjetio da je prošle godine tužna uvertira u započetu Godinu obitelji bila „pandemijska godina u kojoj su, uz zdravstveni sustav, najveću žrtvu podnijele obitelji“. „A tužna uvertira u našu ovogodišnju korizmu jesu izvješća koja stižu do nas o ratu u Ukrajini, o patnji naroda ove zemlje, o izbjeglicama, o mnogim ožalošćenim majkama i očevima koji oplakuju svoju ubijenu djecu, ženama i muževima koji oplakuju svoje supružnike, o djeci koja ostaju siročad. Patnja velikih razmjera, a kraja nema, čini se niti volje da se agresija zaustavi. To se događa u Europi, tako reći pred našim vratima. Mi smo ovdje na to posebno osjetljivi, zato suosjećamo sa svima koji su ucviljeni zbog velikih žrtava, zbog potoka krvi i suza koja teče jednom europskom zemljom. Molimo Boga da ljudima Ukrajine pošalje mir i utjehu. Obiteljsko zajedništvo jamstvo je zdravih korijena svakoga naroda, ono se ne može ničim platiti niti proizvesti nikakvom državnom financijskom mjerom. Nema sumnje da bi u ovakvoj situaciji bez obiteljskog zajedništva patnja naroda bila strašnija i veća. Sjećam se izjave jednoga našega čovjeka, kada je za vrijeme Domovinskog rata izišao iz logora, rekao je: ‘Jadan je onaj koji nema nikoga svoga!’“, rekao je profesor Jurišić.
„Papa ima pred očima cijeli svijet. On zna da u svijetu ima mjesta na kojima obitelj i ne postoji, gdje žene same podižu djecu očeva koje su možda jedva i upoznale. Papa zna da ima i siromašnih područja u kojima su obitelji pregažene problemima, a i drugih područja u kojima postoje toliko bogati da jednostavno gube osjećaj za stvarnost. Sve u svemu, čini mi se da je Papi jasno da obitelj nije nevolja, nego je u nevolji. Obitelj je u nevolji kada zaboravlja duhovne vrijednosti, ne osvrće se na Boga i Božje zakone, zaboravlja Boga, a vjeru kao izraz nekakve prakse ostavlja za posebne svečarske zgode, kao i sakramente koji se primaju u župi. Izvana se čini kao da je sve u redu, obavljamo svoje dužnosti prema Crkvi, svojoj župi, pa kada zaškripi i postimo, pojačamo molitvu. A gdje je srce, gdje je istinsko obraćenje? Tu se radi onda na crno. Sve moguće bračne prijevare i nevjere, dvostruki moral, te se klanjamo nekim drugim simbolima umjesto Bogu koji se brine za nas kao za svoju djecu“, rekao je kanonik Jurišić.
„Nažalost, sve je manje kršćanskih obitelji u kojima se moli, a i odlazak na misu je kod velikog broja kršćana površan, povremen i onako usputan. Narod koji vjeru vrši još samo kao obred, a ljudi se u svakodnevnom životu ponašaju kao pogani, prestao je biti narod Božji, narod s kojim je Bog sklopio Savez. Jer narušen je kontakt s Bogom: Vaš post ne dopire gore! Tako narod gubi pravo pred Bogom, a bio je odabran i pozvan da posvjedoči Božje milosrđe, da vrši pravdu i pravicu, te da budu milosrdni kao što je milosrdan Otac nebeski. Ipak, u svemu postoji nada i otvaraju se mogućnosti za novi početak. Ako čujemo glas Božji i proročki poziv na obraćenje, te počnemo postiti onako kako je Bogu po volji, tada će i naša svjetlost sinuti poput zore … pred tobom će ići tvoja pravda… vikneš li, Gospodin će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: Evo me! Tada će Bog opet biti sa svojim narodom. Pravi post i molitva ima za cilj susresti Boga i živjeti s braćom ljudima u bratskom zajedništvu ljubavi“, zaključio je profesor Jurišić.
Na misi je pjevao zbor katedralne župe uz orguljsku pratnju milosrdnice s. Petronile Kovačević.
