U svim će se župama biskupije moliti po nakani za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega, za njegov zagovor. Naime, otkako je započeo biskupijski proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim, Postulatura biskup Antun Mahnić željala je da se u svim župama biskupije 14. u mjesecu slave mise i moli po svim nakanama koje pristižu na postulaturu te koje vjernici hodočasnici upisuju u hodočasničku knjigu uz grob sluge Božjega. Tako je bilo i u utorak 14. siječnja kada je misu u kripti krčke katedrale uz grob sluge Božjega zajedno sa subraćom trećorecima predvodio fra Anton Badurina, gvardijan samostana franjevaca trećoredaca u Krku.

Fra Anton u pozdravu je podsjetio na simboliku 14. dana u mjesecu. Sluga Božji Antun Mahnić rođen je 14. rujna 1850., na blagdan Uzvišenja sv. Križa, preminuo je 14. prosinca 1920. na spomendan sv. Ivana od Križa, a za svoje je pastirsko geslo odabrao: U Križu je spas. Najveći i najsvečaniji trenutak u kojemu možemo slaviti i zahvaljivati jest misa. Upravo u njoj je i sluga Božji Mahnić gradio svoj život i osnažen sakramentima svjedočio i izgrađivao Božji narod, poručio je Badurina.

Oslanjajući se na misna čitanja dana, istaknuo je ustrajnost u molitvi iz koje proizlazi sigurnost da Bog ravna našim životima i da će jedino on dati odgovor na naša traženja, molitve i vapaje, kao što je to učinio i u životu Ane, žene svećenika Elia.

„Biti zanesen Isusom znači u njemu otkriti nešto što me potiče na promjenu. Isus se postupno objavljuje, postupno nam se otkriva tijekom cijeloga života. Oni koji su oko Isusa hodili dolazili su do zaključka, budući da su se osvjedočili o svemu što je Isus činio drugima pa tako i njima, te su ga prepoznali da je on Mesija, Sin Božji, pomazanik. Mi Isusa postepeno upoznajemo upravo kroz Euharistiju. Ovdje nam se on otkriva i daje, kazao je fra Anton.

Na kraju mise postulator vlč. Saša Ilijić zahvalio je fra Antonu Badurini i samostanskoj zajednici iz Krka što su se odazvali i uzveličali prvi ovogodišnji 14. dan u mjesecu. Istaknuo je kako je želio početi 14. u mjesecu u ovoj posebnoj godini sa zajednicom trećoredaca jer su oni od 1929. do 2002. u kapeli Bezgrešne u samostanskoj crkvi na zagrebačkom Ksaveru čuvali ne samo tijelo biskupa Antuna Mahnića već i živu uspomenu na čovjeka s kojim su usko surađivali i bili povezani. Dopustili su 2002. godine da se biskupovo tijelo prebaci u njegovu katedralu. Tako se ispunila riječ popa Mata Milovčića, tada župnika u Vrbniku, da Krk, kler i biskupija neće mirovati „dok se tijelo našega pastira biskupa Antuna Mahnića ne vrati u oslobođeni Krk”.

Uslijedila je procesija i molitva na grobu sluge Božjega.