Leopoldove ponedjeljke svaki put će slaviti svećenici gosti. Prvi na Uskrsni ponedjeljak misno slavlje predvodio je dr. don Ante Rako, crkveni sudac Splitsko-makarske nadbiskupije, a suslavio je župnik dr. don Emanuel Petrov. Prije mise, dok puk moli krunicu, omogućena je prilika za sakrament pomirenja.

Osvrnuvši se na evanđelje ovoga dana, u propovijedi je don Ante naglasio kako se iz toga odlomka mogu iščitati tri slike: prva slika razrušene sigurnosti, druga slika nužnosti povratka kući i treća slika reakcija svijeta na našu vjeru.

„Prva slika razrušene sigurnosti: mi imamo sigurnost gdje ćemo pronaći Boga. Žene koje idu na grob imaju sigurnost gdje će pronaći Isusa. Isus im ruši tu sigurnost. Kao što se i nama često događa kada odemo u neko svetište ili duhovnu obnovu i onda se vratimo prazni. Imamo osjećaj da ništa nismo doživjeli, da nikoga nismo susreli. Imamo osjećaj da s našim duhovnim životom nešto nije u redu i da moramo još nešto dodatno napraviti. Tu dolazi do rušenja druge slike, a to je nužnost povratka kući“, pojasnio je.

„Druga slika nužnosti povratka kući. Nakon što žene nalaze grob i susreću Isusa, a Isus im kaže idite kući i kažite mojoj braći da idu u Galileju i ondje će me naći. Tu dolazimo u jedan nutarnji sukob sa samima sobom. Isus ih šalje tamo gdje je sve počelo. Šalje ih tamo gdje se on sa svojim ocem bavio drvodjelstvom i odakle je počeo naviještati Božju riječ. Šalje ih u Kafarnaum gdje je upoznao Petra i druge apostole i počeo ih naučavati. Jednom riječju – šalje ih njihovim kućama“, protumačio je.

„Najgore se vratiti kući ili – najteže je živjeti kući. Svi mi možemo biti dobri pola sata, sat vremena u crkvi, možemo biti dobri dva-tri dana na nekom hodočašću, možemo biti dobri tjedan dana na nekim duhovnim vježbama, ali biti dobar u onoj svojoj svakodnevnici kod kuće gdje se nužno suočavamo s istim stvarima koje želimo raščistiti. U tim trenucima treba prepoznati svoj odnos s Bogom. Jer ako nemamo tu poveznicu s kućom, ako od kuće cijelo vrijeme bježimo, ako van kuće tražimo ono što bismo mi trebali biti – nikada nećemo pronaći ono što tražimo“, kazao je.

„I kada ove dvije slike – praznoga groba i povratka kući povežemo s onom trećom slikom, kako svijet reagira na ono što i kako mi živimo svoju vjeru. I ta reakcija svijeta je zapravo naša istina, naša stvarnost“, istaknuo je.

„Zato smo došli danas u svetište svetoga Leopolda da bismo se suočili s tim stvarnostima, kada nas prozovu da ne živimo svoju vjeru na način na koji bismo trebali živjeti, da njemu koji je svetac milosrđa i svetac ispovijedi predamo u zagovor naše slabosti i da ga zamolimo da postanemo vjerodostojni. Da ga zamolimo da nam dade snage da postanemo oni koji se neće stidjeti svoje vjere i da postanemo spremni vratiti se svojim kućama i pokazati i dokazati svima onima koji nas propitkuju da smo sposobni primiti Božju ljubav i ispovijedati vjeru u njega“, zaključio je.

Na ovaj dan, 10. travnja 2022. preminuo je utemeljitelj Svetišta, tadašnji župnik Omiša, don Ljubo Bodrožić, pa je na ovu obljetnicu njegova preminuća i ova misa bila namjenjana za pokoj njegove duše i zahvalnost za sve što je učinio.

Drugog ponedjeljka, 17. travnja misno slavlje predvodit će omiški župnik i dekan don Jozo Gojsalić.