Prvo biskupijsko hodočašće Požeške biskupije u Lurd

Lurd, (IKA) – Vjernici Požeške biskupije hodočastili su od 18. do 23. rujna u Lurd. Organizator hodočašća u povodu Godine krunice i 6. obljetnice uspostave Požeške biskupije bio je Biskupski ordinarijat u Požegi zauzetošću generalnog vikara mons. Josipa Devčića. Ujedno, to je bio svojevrstan nastavak prethodnih triju biskupijskih hodočašća 1998. u Rim, 2000. u Svetu zemlju i 2001. u Avilu, Santiago de Compostelu i Fatimu.
Skupina od 420 hodočasnika iz svih dijelova Požeške biskupije, među kojima je bilo 15 svećenika, u jutarnjim satima 18. rujna započela je hodočašće u požeškoj katedrali slavljem mise, koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Biskup je u homiliji progovorio o smislu prvog hodočašća Požeške biskupije u Lurd. Istaknuo je među ostalim, da su zacijelo hodočasnici ponijeli sve ono što im je potrebno na putu, ali da u katedrali valja provjeriti jesu li na put ponijeli “sitnicu” koja se zove srce, jer se samo njime može biti dionikom onih stvarnosti, koje se u Lurdu događaju po Marijinoj prisutnosti. Ujedno ih je podsjetio da im je potrebna putovnica kojom će prijeći granicu jedne države u drugu. No, istaknuo je kako je tek budna vjera prava putovnica kojom se na hodočasničkom putu može prijeći granicu iz ovozemaljskog u nadzemaljsko, iz ljudskog u božansko.
Potom su hodočasnici s glavnoga požeškog Trga Sv. Trojstva u devet autobusa krenuli preko Slovenije i Italije prema Francuskoj. U petak 19. rujna u jutarnjim satima u katedrali u francuskom gradu Avignonu slavljena je misa koju je predvodio mons. Devčić. Nakon razgledavanja katedrale i papinskih vrtova nastavljen je put prema Lurdu, kamo su hodočasnici stigli predvečer te po slobodnom izboru mogli sudjelovati u večernjem ophodu.
Subotu 20. rujna hodočasnici su započeli jutarnjom misom u čast Blažene Djevice Marije pred Špiljom ukazanja. U uvodu u misno slavlje biskup Škvorčević podsjetio je hodočasnike da se nalaze na svetom tlu, gdje gotovo već sto pedeset godina teče velika povorka ljudi ispunjena vjerom, nadom i ljubavlju u koju se uključivala i Hrvatska po svojim hodočasnicima. Pozvao ih je da se kao pojedinci i kao pripadnici Požeške biskupije obnove u vjeri, pripadnosti Isusu Kristu u njegovoj Katoličkoj crkvi po zagovoru Majke Božje Lurdske, koja je mnogima u tom nastojanju pomogla. Podsjetio je kako se naše postojanje ostvaruje po raznim zahvatima materijalne, gospodarske, medicinske, znanstvene i duhovne naravi. Istaknuo je kako je susret s prijateljem jedan od najsnažnijih ljudskih zahvata u našem životu, koji može preobraziti i dati smisao. No, biskup je istaknuo kako Lurd sa svojim mjestom ukazanja govori da u našem svijetu postoje i Božji zahvati, koji najdublje određuju naš život i daju konačni smisao njegovu postojanju, te da oni imaju svoje središte i vrhunac u Isusu Kristu. Protumačio je kako je Lurd mjesto gdje Bog po Marijinu zagovoru već gotovo sto pedeset godina zahvaća u ljudska srca i stvara preobrazbe u njihovim savjestima, a znakovi tih zahvata su i tjelesna ozdravljenja, koja se tu događaju. Potaknuo je hodočasnike na pozornost vjere, otvorenost srca po molitvi krunice i životu u skladu s Isusovim evanđeljem i da tim putem postanu dionici snažnog Božjeg zahvata u Lurdu.
U tijeku prijepodneva hodočasnici su posjetili rodnu kuću sv. Bernardice, mlin Boly u kojoj je živjela do desete godine i zatvor u kojem je siromašna obitelj, nakon što je mlin propao, bila smještena. Poslije podne bila je mogućnost kupanja u lurdskoj vodi te sudjelovanja u ophodu s Presvetim. Nakon večere hodočasnici su se ispred bazilike priključili mnoštvu vjernika u ophodu, koji su s upaljenim svijećama, moleći krunicu išli za kipom Gospe Lurdske.
Drugog dana, u nedjelju 21. rujna, prije podne u bazilici Sv. Krunice biskup Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje uz koncelebraciju svećenika i sudjelovanje hodočasnika. U uvodu biskup je istaknuo kako širina bazilike u kojoj se nalaze podsjeća na širinu kojom nas Marija grli svojim majčinskim srcem i želi ponijeti sve naše brige i tjeskobe. Potaknuo je sve prisutne na čin predanja Mariji, da joj povjere sebe osobno, svoje obitelji i cijeli svoj narod. Pozvao je hodočasnike da u godini sv. Krunice ponajprije mole za papu Ivana Pavla II., zahvale za 25 godina njegove službe i za sve ono što je učinio za hrvatski narod, posebno za osnutak Požeške biskupije prije šest godina. U homiliji biskup je podsjetio kako je Isus poučavao učenike u Galileji, nastavio diljem svijeta u tijeku povijesti, pa i u Hrvatskoj do danas, a na posebni i snažni način poučava svoje učenike u Lurdu preko Majke svoje Marije. Poželio je da svi hodočasnici iz Požeške biskupije zajedno s Marijom budu učenici koje on poučava o teškim i presudnim pitanjima našeg postojanja, o patnji i smrti. Osvrnuo se na pohod Bernardičinoj kući prethodnoga dana, gdje su svi hodočasnici mogli čuti prikaz o njezinu velikom siromaštvu, popraćenom pitanjem, jesu li ona i njezina obitelj nakon Marijinih ukazanja prestali biti siromašni. Podsjetio je na mnoštvo bolesnih u invalidskim kolicima koje se susreće i ovih dana u Lurdu te se zapitao, hoće li netko od njih ozdraviti. Što ako ne ozdrave? Ustvrdio je da smo dionici čovječanstva koje voli efikasnost te da u tom duhu mnogi misle kako su muka i smrt naša propast i nestanak. No, istaknuo je kako Marija neprestano upućuje ljude na Isusa Krista da u njegovoj muci i smrti prepoznaju na djelu Božju ljubav, jaču od smrti. Biskup je pozvao hodočasnike da Marijinim zagovorom u Isusu Kristu pronađu snagu i smisao svojim patnjama.
Nakon mise bila je pobožnost križnog puta na Kalvariji iznad svetišta u kojoj su tekstove čitali vjernici, a na petnaestoj slavnoj postaji Isusova uskrsnuća biskup je u kratkom nagovoru istaknuo kako u našem životu ima raznih pobjeda zbog kojih smo radosni i ponosni, podsjetivši među ostalim i na pobjedu u nedavnom ratu. Upozorio je kako ljudske pobjede nemaju ozbiljnijeg značenja ukoliko u njima nije prisutna Božja pobjeda, ostvarena u muci, smrti i uskrsnuću Isusovu. Stoga je ohrabrio hodočasnike da se sjedinjeni s Isusom Kristom ne boje žrtve i trpljenja u opredjeljenju za vrijednosti života. Po završetku križnog puta na prostoru kod Špilje ukazanja biskup Škvorčević zapalio je veliku biskupijsku zavjetnu svijeću u znak zahvalnosti Mariji, najvjernijoj zagovornici, stavljajući pod njezinu zaštitu cijelu Požešku biskupiju.
Popodne toga istoga dana hodočasnici Požeške biskupije imali su posebno mjesto i ulogu u ophodu s Presvetim i u blagoslovu bolesnika. Požeški biskup predvodio je ophod zajedno s mons. Devčićem i kanonikom Nikolom Jušićem, dok su hrvatski hodočasnici nosili baldahin, kadionice, zastave, znakove četiriju evanđelista, a don Ivan Matijević evanđelistar. Na početku ophoda biskup je na talijanskome i hrvatskom jeziku pozdravio sve sudionike, posebno bolesnike. Ophod je završio u dvorani sv. Pija X. pred izloženim Presvetim, gdje su se klanjali brojni vjernici iz čitavog svijeta. Biskup je s Presvetim podijelio blagoslov najprije pojedinim skupinama bolesnika i invalida, a na kraju svima nazočnima. Posljednja zajednička točka u Lurdu bio je večernji ophod s kipom Gospe Lurdske i molitva krunice u kojoj su organizirano sudjelovali hodočasnici Požeške biskupije, predmolili na hrvatskom jednu deseticu slavnog otajstva i otpjevali jednu kiticu “Sred te se pećine”. Na završnom dijelu ophoda, uz lurdskog biskupa Jacquesa Perriera i jednog biskupa iz Kenije, blagoslov je podijelio i požeški biskup.
Sljedećega dana, 22. rujna, na povratku iz Lurda prema domovini hodočasnici su posjetili Nicu, gdje ih je dočekao voditelj Hrvatske katoličke misije Stjepan Čukman. Misno slavlje za požeške hodočasnike i predstavnike hrvatskih iseljenika u tom gradu predvodio je zajedno sa svećenicima biskup Škvorčević u salezijanskoj crkvi Marije Pomoćnice, pokraj koje se redovito okupljaju Hrvati južne Francuske. U homiliji biskup se posebno osvrnuo na stanje hrvatskih obitelji i potaknuo na molitvu za njih. Na temelju evanđelja o svadbi u Kani Galilejskoj biskup je spomenuo kako je Marija mladoj obitelji posredovala najveći svadbeni dar, uvela je u njihovo bračno zajedništvo Isusa Krista i po njemu postavila najčvršći obiteljski duhovni temelj. Istaknuo je kako je važno u Hrvatskoj nastojati oko što boljega materijalnog stanja obitelji, ali da valja pri tom imati na umu kako joj samo duhovni temelj može dati čvrstinu te da molimo Mariju da u sve naše obitelji uvede Isusa Krista. U tom smislu zamolio je nazočne da s ovog hodočašća ponesu odluku da će svaki dan u obitelji moliti krunicu i tako pomoći njezinu ozdravljenju. Nakon mise hodočasnici su se kratko zadržali u Nici na okrjepi koju je priredila tamošnja Hrvatska katolička misija te su potom nastavili put prema Padovi, gdje su ujutro 23. rujna na grobu hrvatskog sveca Leopolda Mandića slavili misu i razgledali baziliku Sv. Antuna Padovanskog.