Župnik domaćin o. Đuro Hontić u pozdravu je istaknuo da se tom prigodom ujedno slavi i treća obljetnica posvete te crkve koja je posvećena o svetkovini Rođenja sv. Ivana Krstitelja 2017. godine po rukama porečkog i pulskog ordinarija Dražena Kutleše. Misa je održana uz poštivanje svih epidemioloških mjera s ciljem sprječavanja širenja zaraze pa je stoga unaprijed pripremljen odgovarajući broj stolica oko crkve uz prigodne vanjske ekrane preko kojih su vjernici mogli pratiti tijek misnoga slavlja ostajući na sigurnoj udaljenosti.

Mons. Križić na početku homilije istaknuo je da je sv. Ivan Krstitelj jedini svetac kojemu se, uz Isusa Krista i Majku Božju, slavi dan rođenja, a ne kao svima ostalima, dan prelaska u vječnost. Njegovo je rođenje najavio anđeo Gabrijel, koji je kod navještanja naglasio da će Ivan biti „velik pred Gospodinom“, i da će ići pred Isusom, s Ilijinim duhom i snagom, da mu pripravi put. Ivan se pokazao ljudima kao silan na riječi i na djelu, rekao je propovjednik te nadodao, mnogi su za njim pohrlili, a moćnici su ga se bojali jer su prepoznali da je on Božji čovjek i da neustrašivo ukazuje na grijehe onih koji su bili najodgovorniji za narod. Upravo oni mu šalju delegaciju s pitanjem „Tko si ti?“, misleći da je možda on Mesija. No, on u odgovoru sebe snažno definira, stavlja se u drugi plan, rekavši da je on „glas koji viče u pustinji: ‘Pripravite put Gospodinu’“.

Želi da se svi usmjere prema Isusu, nasušnu, spasiteljsku potrebu toga naglašava ističući njegovu veličinu riječima „Među vama stoji netko koga vi ne poznate. Ja mu nisam dostojan odriješiti sveze na obući.“ U tome se očituje sva Ivanova veličina, on se maksimalno ponizio sa željom da što više istakne Isusa, zbog ovog će ga Isus nazvati najvećim od sviju koji su rođeni od žene. To nam odaje Božje kriterije: velik je onaj koji se zna poniziti, Isus tako sebe definira kao slugu, a Marija se proglašava kao „sluškinja“ Gospodnja. To se iščitava i iz Isusova proglasa na gori gdje se jasno vidi koje kategorije osoba Bog proglašava blaženim, istaknuo je mons. Križić. No, ljudska logika današnjega vremena se ovome najčešće smije, za današnjeg čovjeka veličina je u bogatstvu i moći. Ivanovu snagu po tim kriterijima žele saznati i izaslanici moćnika onoga vremena, žele znati trebaju li ga poštivati kako bi od njega mogli imati neke koristi.

I danas je to tako, osobama na moćnim položajima, onima od kojih se može imati neka korist, se laska i izvana im se pokazuje veliko poštovanje, dok se drugu osobu, koja je fina, dobra, poštena, požrtvovna, velikodušna i sveta, ako nije na nekom uvaženom mjestu u društvu, najčešće ignorira. Učestalo je danas postojanje kompleksa manje vrijednosti pred drugima u slučaju neposjedovanja određenih titula. Ivan svjesno pobija tu tezu, on je posve svjestan da je njegova najveća vrijednost ono što on nosi u sebi, a da je sve drugo lažna vrijednost. Ono što daje vrijednost i veličinu nekome čovjeku nisu moć i bogatstvo nego ljubav, dobrota, poštenje, velikodušnost, jednostavnost, finoća ophođenja i slično, to je veličina u Božjim očima, istaknuo je mons. Križić. Dok je u pitanju „tko si ti?“ najčešće sadržan interes, Isusovo pitanje mladićima koji mu dolaze u susret „što vi tražite?“ nagoviješta želju da se osobi nešto dade, da joj se pomogne, da joj se izađe u susret, rekao je propovjednik. Ivan Krstitelj je bio vjerodostojan upravo zbog svoje skromnosti, poniznosti i jednostavnosti, upravo je time privlačio. Zbog toga ga je i sam Herod poštovao, ali ga se zbog njegove autentičnosti i bojao, jer je on bio posve suprotno.

Ivan je bio čovjek pun Duha Božjega. Njegovo rođenje praćeno je s pregršt čudesnih Božjih znakova, kao što je to primjerice bilo kod biranja imena. Komentirajući pitanje „Što li će biti od ovoga djeteta?“ propovjednik je to proširio na pitanje roditeljstva, i naglasio da budućnost svakoga djeteta ovisi prije svega o odgoju koji će mu se pružiti, o ljubavi koja će mu se dati, o vrijednostima koje će se ucijepiti u njegovu dušu. Naglasio je napose važnost odgoje u vjeri za svekoliki razvoj djeteta, kako bi raslo sa sviješću da je dijete Božje. Roditelji prenose djeci i dio svoje duše, oni nastavljaju živjeti u svojoj djeci i nakon smrti, pa je stoga potaknuo roditelje da budu takvi roditelji kojima će djeca biti zahvalna za svijest o Bogu koju su im prenijeli.

Roditelji Ivan Krstitelja su zahvaljivali Bogu na daru djeteta i to su dijete trajno prikazivali. Oni su ispunili svoju roditeljsku zadaću, zato se za Ivana veli da je „rastao i duhom jačao“, neka oni zagovaraju i sve naše roditelje u njihovom zahtjevnom poslanju odgoja svoje djece, zaključio je mons. Križić.

Na kraju misnoga slavlja o. Đuro Hontić je izrazio zahvalnost predslavitelju na dolasku i upućenoj homiliji te svima koji su na bilo koji način pridonijeli realizaciji te proslave. Biskupu je uručen i prigodni dar. Potom je župnik čestitao 90. rođendan najstarijem aktivnom župljaninu, članu zbora Josipu Krajcaru. Pjevanje je predvodio župni zbor. Premda u neobičnim okolnostima, uz niz restrikcija glede prostora, kretanja i gesti, i ove je godine ta župna zajednica dostojno proslavila svog nebeskog zaštitnika, a na tu se proslavu uobičajeno okupe i brojni vjernici iz svih župa Pulskoga dekanata, odajući tako svoje duboko vjersko poštovanje i prepoznavanje važnosti „Glasa koji viče u pustinji“, a slijedom toga i onoga na što nas poziva.