Prvoga dana misu je predvodio o. Vinko Vuković. Drugoga dana trodnevnice uoči župne svetkovine misno slavlje je predvodio o. Mate Kolak, OSPPE, prior pavlinskog samostana sv. Petra i Pavla u Svetom Petru u Šumi. Koncelebrirao je župnik domaćin, o. Đuro Hontić.

U homiliji propovjednik je približio život Ivana Krstitelja, s naglaskom na proroštvo.

„U evanđeljima se ne govori mnogo o njegovu životu, ali čitamo ono najvažnije: živio je proročki. Njegove riječi, makar jednostavne, bile su jako prodorne“, rekao je propovjednik te naglasio kako i sam evanđelist želi naglasiti da se događa nešto čudesno te potiče na razmišljanje odakle dolazi naša vjera.

„Imamo zajedništvo, darove Duha Svetoga, no nedostaje taj žar, poticaj da dođe do susreta s Gospodinom, i tako kao da prolazimo pokraj restorana u kojem možemo i najbolju hranu dobiti besplatno, no nastavljamo dalje i bivamo još gladniji. Često zaboravljamo kako nam život prolazi. Nismo savršeni, no ono što je bitno: mi smo spoj dviju ljubavi. I zato trebamo ljubav bližnjih jer se time hranimo, jer svatko od nas je jedna utjelovljena ljubav, a to znači da dajemo, ali u isti tren i primamo. Isto tako i naša vjera nije samo to što smo išli na vjeronauk, vjera nije samo učenje obrazaca, već je vjera osjećaj rasta života, rasta života u slobodi, a sloboda se očituje u nečemu što nas ispunja, a to je Bog.“

„Lijepo je biti na misi, ali ako ne čujemo proroštvo, nećemo imati snage za borbu, a život nije lagan, ‘jer čime ću se boriti, kojim oružjem, ako nemam snage’“, upitao je propovjednik te naglasio da ako gledamo Ivana Krstitelja, vidimo kako njemu nije nedostajalo snage. „Mi smo po krštenju postali proroci. Dakle, već jesmo proroci, no Gospodin od nas traži da to živimo. A mi nemamo povjerenja, jer ga ne poznajemo“, ustvrdio je propovjednik. „Možeš vjerovati ono što poznaješ, a kao kršćani pozvani smo svakoga dana poznavati i produbljivati odnos s Gospodinom,  a to možemo molitvom“.

No što ako nas molitva ne mijenja, upitao je propovjednik. „Mijenjaj molitvu! Dodaj krunicu, neku žrtvu, pročitaj nešto“.

„Potrebno je svjedočanstvo vjere, veliko proroštvo, biti znak Kristove ljubavi, jer pravi prorok nije onaj koji govori, nego onaj koji živi proročki poput Ivana Krstitelja, koji je odlučio i svoj život dati za proroštvo. Biti prorok prije svega znači probuditi se“, potaknuo je. „Gospodin te ljubi, to je proroštvo svake euharistije, i dok zahvaljujemo za dar Ivana Krstitelja, molimo da i mi budemo oni koji će drugima pomoći doći do Isusa“, rekao je na kraju homilije propovjednik.

Nakon mise je arhitekt Anton Percan, inače župljanin te župe, održao veoma predavanje o povijesti postojanja crkava sv. Ivana na području grada Pule. Započeo je navodeći postojanje crkve sv. Ivana pored izvora Ninfej, nedaleko Arene, potom na lokaciji Brodogradilišta Uljanik te u okolici današnjeg gradskog stadiona Aldo Drosina. Potom je podsjetio na lokaciju crkve sv. Felicite koja se u povijesti nalazila na brežuljku nedaleko današnje crkve sv. Ivana Krstitelja. Zbog toga saznanja u današnjoj crkvi sv. Ivana postoji umjetnička slika sv. Felicite. Govoreći o današnjoj lokaciji crkve, podsjetio je okupljene na stariju, manju crkvu sv. Ivana, koja je izgrađena 1911. godine, htijenjem i sredstvima tadašnjeg gradonačelnika Pule Lodovica Rizzija. Kako bi zaposlenicima sa svog imanja omogućio redovito sudjelovanje na misi, obzirom da su tadašnje gradske crkve bile, za ondašnje uvjete kretanja, jako daleko, dao je izgraditi crkvu na Brežuljku sv. Ivana. Iznio je zanimljivost da je zid oko tadašnje crkve bio dijelom izgrađen od oštećenih nadgrobnih spomenika s vodnjanskog groblja. Podsjetio je potom na sve faze realizacije projekta izgradnje nove crkve, od natječaja za arhitektonski projekt, početka gradnje prije dvadeset godina, pa sve do posvete prije sedam godina i konačnog dovršetka izgradnje prije dvije godine.

Trećega dana trodnevnice misu je predvodio o. Jure Josipović, OSPPE.