Na početku homilije, biskup Milovan je naglasio, kako se 2024. godine slavi 50. godišnjica ustanovljenja Župe. „Osvrćući se večeras uz ovaj blagdan na davne i na novije početke svega što se u ovoj rabačkoj uvali događalo, pomišljamo načas i o pet stoljeća postojanja crkvice sv. Andrije na ovom mjestu i na davne veze otoka i grada Raba s ovim područjem“, rekao je. Biskup je spomenuo i dugogodišnjega župnika Labina i graditelja mnogih crkvenih objekata, pa i župne kuće u Rapcu, vlč. Ivana Žufića, kao i vlč. Stipana Mišuru, koji je 30 godina života ugradio u izgradnju te župne zajednice.

Uz proslavu jubileja Župe biskup je, citirajući Katekizam Katoličke Crkve, istaknuo kako je „župa određena zajednica vjernika trajno ustanovljena u partikularnoj Crkvi za koju je pastirska briga pod vlašću biskupa povjerena župniku kao njezinom vlastitom pastiru. Ona je mjesto na kojem se svi vjernici okupljaju na nedjeljnu euharistiju; župa sabire kršćanski narod na liturgijsko slavlje, uči ga spasonosnom Kristovom nauku, a po dobrim djelima u djelo provodi Kristovu zapovijed bratske ljubavi“.

Biskup se potom osvrnuo na misno evanđelje u kojem je evanđelist zapisao kako je Isus pozvao Petra i Andriju, Jakova i Ivana te druge apostole, da ga slijede. „U Evanđelju po Ivanu čitamo kako je mladi Andrija, prethodno još prije ovog susreta i poziva, bio ne samo ribar. Razmišljao je i tražio, htio je produbiti svoju vjeru. Bio je i učenik Ivana Krstitelja, velikog propovjednika kod rijeke Jordan. Jednoga dana, Ivan Krstitelj je pokazao na jednog mladog čovjeka i rekao ‘evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta’. I tada su Ivanovi učenici, Andrija i Ivan pošli za Isusom koji ih je upitao: ‘Što tražite?’; na što su odgovorili: ‘Učitelju, gdje stanuješ?’ ‘Dođite i vidite’, odgovorio im je. I ostali su kod njega cijeli dan. Isus ih je očito jako privukao svojim pogledom, pojavom i riječima i u njemu su prepoznali mesiju, spasitelja“, rekao je biskup.

Nadalje se mons. Milovan osvrnuo na Andriju koji je pozvao svoga brata Petra te Filipa i Bartola. Andrija je bio jedan od dvanaestorice, a onda i propovjednik evanđelja do mučeničke smrti u Grčkoj. „Sv. Andrija nam je tako primjer, kako i mi poput njega, na lijep način, možemo pozvati i pozvani smo na to u životu – dovoditi ljude do Boga, do Isusa. Sigurno se to najprije odnosi na članove naših obitelji, na djecu i mlade, onda na znance i prijatelje jer kršćanin je uvijek pozvan na apostolat; najprije primjerom života, a potom i pravom riječju, raditi na spasenju svih ljudi. Evanđelje je radosna vijest koja bi morala doći do svakog čovjeka“, kazao je.

Propovjednik je osvijestio kako evanđeoski odlomak govori o pozivu, nakon kojega su učenici sve ostavili i pošli za Isusom. „Danas, u Crkvi se ovo osobito odnosi na svećenike, redovnike, misionare koji su odlučili da slijede Isusa Krista. No, to se odnosi i na svakoga vjernika koji ozbiljno otkrije Boga. Grešnik Zakej, kad je doživio Isusovu dobrotu i milosrđe, postaje drugi čovjek – od lakomca i škrtice postaje dobročinitelj siromašnih. Osobito obraćenici u Crkvi, kroz povijest i danas, kada u životu otkriju Boga, odlučno ostavljaju sve ono što ih je udaljavalo od Boga i hrabrije kreću novim, boljim putem u životu zahvalni Bogu za dar vjere, za novu nadu, za oproštenje i milosrđe Božje koje doživljavaju u sakramentima Crkve“, napomenuo je.

U tom je kontekstu mons. Milovan naglasio „vjera nas uvijek mora dotaknuti, da bismo ušli u živi odnos s Bogom. Vjera nije tek vršenje zapovijedi ili držanje nekog moralnog reda. Vjera uvijek dovodi do onoga što neki smatraju, tj. nazivaju ‘biti s Bogom na ti’. Uči nas prijateljevati s Bogom“, rekao je.

„Stoga, zahvalni smo Bogu na daru vjere i poznavanju onoga koji je rekao: ‘Ja sam svjetlo svijeta.’ O tome je Drugi vatikanski koncil rekao: ‘Krist je otkrio čovjeka njemu samome.’ Krist nam je svojim riječima i životom otkrio tko smo mi, naše dostojanstvo, naš poziv, put u život kojim smo pozvani ići, na kojem se trudimo hodati. Jačajmo zato vjeru, kako ne bi presušila, jačajmo je slušanjem riječi Božje i sakramentima, podržimo jedni druge i potičimo na ustrajnost u dobru, rekao je na kraju biskup Milovan.

Po završetku misnoga slavlja svi okupljeni druženje su nastavili na prostoru ispred crkve uz prigodnu okrepu.