RAD ZA SVE: PUT SOLIDARNOSTI I PRAVDE

“Rad za sve: put solidarnosti i pravde”. Pod tim se sloganom u Rimu 1. svibnja proslavio Jubilej radnika. U prigodnom priručniku koji je objavila Komisija za pripravu Jubileja radnika, Crkva poziva radnike na posvješćivanje “teških problema pravde koji i danas označavaju stvarnost svijeta rada”. U cijelom se svijetu bilježe “teški oblici diskriminacija” čije su žrtve prije svega žene. U priručniku se govori i o izrabljivanju rada djece, rada na crno te prihodima koji izmiču poreznoj kontroli. No, posvješćivanje problema mora pratiti “odgoj za dijeljenje i solidarnost”: radnici su stoga pozvani u ovome Jubileju promicati susrete i dijalog među različitim sastojnicama društva te osnažiti pothvate orijentacije, kvalificiranja i potpore nezaposlenih.
U prigodi Jubileja talijanska novinska agencija SIR objavila je razgovor s profesorom ekonomije na sveučilištima u Padovi i Milanu Luiginom Brunijem. Glavna tema razgovora bile su promjene u svijetu rada i kulturalnim izazovima koji se otvaraju na novom obzoru “New Economy” (“Nova ekonomija”). U svome odgovoru na novinarski upit na koji se način mijenja kultura rada, prof. Bruni ističe kako “sigurno postoje mnogi radnici koji rad doživljavaju kao #!nužno zlo#!, kaznu koju valja trpjeti radi dobivanja plaće, da bi se potom moglo uživati u slobodnom vremenu”. “No i tu”, upozorava prof. Bruni, “bar u tzv. razvijenim zemljama, slika se mijenja. Kod mnogih radnika raste potreba da radno vrijeme bude nešto više i različito od pukog #!sredstva#!. Postoje studije koja pokazuju kako se u pozadini snažnog razvoja maloga i srednjeg poduzetništva u Italiji (98% od ukupnog poduzetništva) javlja snažni zahtjev poduzetnika i radnika za životnijim radnim ozračjem, po mjeri osobe, gdje odnosi neće biti neosobni i svrsishodni”. Prof. Bruni uz to ističe kako je nužno ponovno promisliti i cjelokupnu organizaciju rada i slobodnog vremena. “Zašto raditi i biti #!iscijeđen#! kroz 30/35 godina a potom uklonjeni iz svijeta rada s 60/65 godina, dobi koja se danas apsolutno ne može više smatrati pragom starosti? Neki ekonomisti predlažu da se vrijeme #!nerada#! rasporedi u tijeku cijeloga životnog vijeka, uzajamno izmjenjujući primjerice razdoblje rada (5 godina) s neradnim (1 godina) koje se može iskoristiti za stjecanje dodatnih kvalifikacija, vršenje različitih djelatnosti, razvijanje dimenzije koje se nisu njegovale u tijeku redovitoga radnog ritma. To su ideje koje pobuđuju stanovito zanimanje”, rekao je prof. Bruni.
Jesu li “recepti” “New Economy” dostatni za rješavanje problema nezaposlenih, bilo je također jedno od pitanja postavljeno prof. Bruni. “Vjerujem da ne”, kategorički tvrdi prof. Bruni. “Što više #!New Economy#! će je najvjerojatnije još više povećati. Za koju godinu – zahvaljujući strojevima – 20% današnjega radnog pučanstva moći će proizvesti dobra i službe dostatne za cijelo čovječanstvo. Već je Aristotel izrazio želju da dođe sretno doba u kojem će strojevi vršiti automatizirani rad te tako osloboditi čovjeka da se može posvetiti humanijim djelatnostima, poput filozofije. No tu se postavlja pitanje što će raditi ostalih 80% pučanstva, naučenog poistovjećivanju s radom koji obavlja? Jedan od najpopularnijih današnjih prijedloga je da se radi manje i da rade svi. Ostaje međutim ključni problem što činiti u povećano slobodno vrijeme i neradne dane: možemo ih provesti gledajući, sve usamljeniji, televiziju ili filozofirati ili se darivati drugima. To je veliki kulturalni izazov, mnogo više no ekonomski, gdje Crkva sa svojom baštinom vjere i čovjekoljublja ima mnogo toga za reći”, rekao je prof. Bruni. (sa)