Radimlja: Molitva i sjećanje na nevine žrtve

Radimlja je postala simbol stradanja i mjesto pijeteta za tisuće mučki pogubljenih žrtava u Vidovu polju i okolici Stoca te se svake godine posljednje nedjelje u svibnju slavi misa i komemoracija kao doprinos priznanju patnje svih žrtava sa šireg područja Hercegovine, gdje je završavao jedan od krakova križnih putova nakon Bleiburga.

Program je počeo polaganjem vijenaca i svijeća te pozdravnim govorima, a nakon toga uslijedila je misa. Misno slavlje predvodio je umirovljeni vrhbosanski pomoćni biskup Pero Sudar u koncelebraciji sa stolačkim župnikom don Gordanom Božićem, biskupskim vikarom za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Antom Luburićem te još desetak svećenika. Evanđelje je navijestio trajni đakon Zagrebačke nadbiskupije Božo Šutalo, a čitanja su čitali mladi stolački župljani. Udruženim zborovima iz župa Katedrala Mostar, Stolac, Domanovići i Rotimlja ravnao je maestro don Dragan Filipović a korepetitorica je bila prof. Marijana Pavlović, piše Crkva na kamenu.

„Danas i na ovom mjestu slavimo Duhovdan, rođendan Crkve, radosni događaj na prijelomu povijesti. A onda se u dubini duše javi pitanje kako je moguće ovaj radosni blagdan slaviti sa sjećanjem na toliku nepravdu i toliku ljudsku bol i tolike ljude koji su skončali u vlastitom jadu i kriku koji se zasigurno nečujan ali dizao do samoga Neba”, kazao je na početku homilije biskup Sudar. „Da, samo na prvi pogled to nije spojivo ali negdje u dubini ovo je tako neraskidivo povezano. Na jednoj strani beznađe, neljudskost i ponašanje koje ide ispod životinjskoga a na drugoj strani nešto tako lijepo božansko gdje sam Bog dovikuje ‘mir vama’. Ovo prvo bolno pitanje, bolni krik, razliježe se i ne može prestati jer nepravda u srcu čovjeka, koliko god i sam bio nepravedan, ne nalazi svoga spokoja. On se nekako instinktivno protiv nje buni pogotovo ako njega izravno zahvati”.

„Nepravda duboko seže, nezaboravljiva je, ne samo u ovakvim javnim očitovanjima kakvih je u svibnju u našem narodu previše za jednu ljudsku dušu pa i za dušu jednog naroda, nego i za mnoge pojedince. Tko je i tko čini tolike zločine, tako očite kroz cijelu ljudsku povijest, zašto ih čini?”, upitao je biskup. Kako je poručio: činjenica je da to čine ljudi koji ne vjeruju da ima i onaj zadnji sud, ne vjeruju da se Bog sam zakleo u pravdu i da je i sam rekao ‘ja sam s vama’. S nama u svemu najviše u patnji zbog nepravde i otporu na nepravdu. I sam je završio na križu.

„Jedini odgovor dostojan čovjeka, kao što je zločin nedostojan čovjeka, jest vjera. Ima Bog na ovaj ljudski upitnik i patnju svoj božanski uskličnik i on ne bi bio Bog da nije tako, ne bi se zakleo u pravdu, ne bi stao na stranu žrtve i to svake žrtve, makar mi bili pristrani i sjećali se samo onih koji su ‘ko biva’ naši. Taj Bog ima odgovor”.

Biskup je također istaknuo da se zemlja prazni, ljude odlaze glavom bez obzira, ne zbog toga jer ne mogu zaraditi za kruh, nego bježe od nepravde koju više ne mogu podnijeti. „Nema čovjeka dostojna tog imena ni ovdje među nama ako se ne pita jesam li ja pridonio štogod toj nepravdi, ili još bolje, jesam li išta učinio da je ne bude. Isus je sišao na ovaj svijet, zaštitio i štitio one kojima je bilo natovareno teško breme i jaram. Mi ne možemo biti njegovi učenici ako toga nismo svjesni i ako na to nismo spremni. Ako želimo biti dostojni imena kojim smo imenovani, ako želimo biti dostojni članovi ovoga patničkog naroda, ove patničke zemlje, moramo biti dostojni Isusovi učenici da bi ovaj svijet bio samo malo bolji, malo ljudskiji, malo naš”.

Župnik Božić zahvalio je organizatorima okupljanja, biskupu Sudaru, svim svećenicima, pjevačima i ministrantima te svima koji su pomogli oko organizacije.

Vijence pokraj spomenika položili su izaslanstvo Hrvatskoga narodnog sabora, gradonačelnik Stoca, zajedno s ostalim gradonačelnicima i načelnicima i Udrugama proisteklim iz Domovinskoga rata, izaslanstvo Republike Hrvatske, Počasni Bleiburški vod, Hrvatsko žrtvoslovno društvo i ostala izaslanstva.