RADUJMO SE I SLAVIMO SVE SVETE!

1. Danas slavimo svetkovinu Svih Svetih. U Božjem svijetlu, spominjemo se svih onih koji su svjedočili Krista u tijeku svoga zemaljskog života, nastojeći u djelo provoditi njegova učenja. Radujemo se s tom našom braćom i sestrama koji su nam prethodili prolazeći istim putom kojim i mi prolazimo te sada, u nebeskoj slavi, uživaju zasluženu nagradu.
Oni su ti koji, prema riječima iz Otkrivenja, “dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj” (7,14). Znali su ići protiv struje, prihvaćajući “govor na gori” (usp. Mt 5,3-10) kao pravilo kojim je bio nadahnut njihov život: siromaštvo duha i jednostavnost života; krotkost i nenasilje; kajanje za vlastite grijehe i ispaštanje za tuđe grijehe; glad i žeđ za pravednošću; milosrđe i samilost; čistoća srca; mirotvorstvo; žrtva zbog pravednosti.
Svaki je kršćanin pozvan na svetost, to jest živjeti blaženstva. Kao primjere svima Crkva pokazuje onu braću i sestre koji su se odlikovali u krepostima i bili sredstva božanske milosti. Danas ih slavimo sve zajedno, da možemo s njihovom pomoću rasti u Božjoj ljubavi i biti “sol zemlje i svjetlost svijeta” (usp. Mt 5,13-14).

2. Općinstvo svetih nadilazi prag smrti. To je zajedništvo u čijem je središtu Bog, Bog živih (usp. Mt 22,32). “Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu” (Otk 14,13), čitamo u knjizi Otkrivenja. Upravo svetkovina Svih Svetih rasvjetljuje značenje spomena svih vjernih mrtvih, koji ćemo sutra slaviti. To je dan molitve i dubokog razmišljanja o tajni života i smrti. “Bog nije stvorio smrt” – kaže Pismo – nego “je stvorio sve da opstane” (Mudr 1,13-14). “A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju” (Mudr 2,24).
Evanđelje pokazuje kako je Isus Krist imao apsolutnu vlast nad tjelesnom smrću, koju je On smatrao gotovo nekim snom (Usp. Mt 9,24-25; Lk 7,14-15; Iv 11,11). Druga je pak smrt za koju Isus kaže da je se treba bojati: smrt duše, koja zbog grijeha gubi božanski život milosti, definitivno se isključujući iz života i radosti.

3. Bog, međutim, hoće da se svi ljudi spase (usp. 1 Tim 2,4). Zbog toga je poslao na zemlju svog Sina (usp. Iv 3,16), da svaki čovjek ima život “u izobilju” (usp. Iv 10,10). Nebeski se Otac ne miri s gubitkom i jednog od svojih sinova, već ih želi sve kraj sebe, svete i neporočne u ljubavi (usp. Ef 1,4).
Sveti i neporočni poput Djevice Marije, najuzvišenijeg uzora novog čovještva. Njezina je radost potpuna, u slavi Božjoj. U njoj blista cilj kojemu svi težimo. Njoj povjeravamo našu preminulu braću, u iščekivanju zajedničkog susreta u Očevu domu.

Nakon Angelusa

Večeras ću sići u vatikanske kripte da molim na grobovima svojih prethodnika, koji su ondje pokopani. U duhu ću se zaputiti na hodočašće svim grobljima svijeta, gdje snivaju oni koji su nam prethodili u znaku vjere i iščekuju dan uskrsnuća.
Posebno ću uzdići svoju molitvu utjehe za tolike žrtve nasilja, prije svega u posljednje vrijeme, te se na osobit način spomenuti onih koji su žrtvovali život da bi ostali vjerni Kristu do kraja. Molitva za njih pridružuje se zazivu Gospodinu da udijeli utjehu i nadu onima koji su u boli zbog tragičnog rastanka s njihovim dragima. Neka na sve siđe Božji blagoslov!