RASIZAM JE GRIJEH KOJI TEŠKO VRIJEĐA BOGA

Predraga braćo i sestre,

1. “Doći ću i sabrati sve puke i jezike i oni će doći i vidjeti moju Slavu” (Iz 66,18).
Ta riječ proroka Izaije, koja odzvanja u današnjoj liturgiji, doziva mi u pamet značajni međunarodni susret koji će se održati u Durbanu, u Južnoafričkoj Republici, od petka 31. kolovoza do 7. rujna. Riječ je o Svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda protiv rasne diskriminacije. Također i na tom sastanku Crkva će snažno podići svoj glas u zaštitu temeljnih ljudskih prava, koja svoje dostojanstvo temelje na činjenici da smo stvorenja na sliku i sličnost Božju.
Da bi vjernicima i međunarodnoj zajednici predstavila stavove Svete Stolice o toj problematici, Papinska komisija “Iustitia et pax”, pripravila je, s podrobnim uvodom, novo izdanje dokumenta koji je, na moj zahtjev, objavljen 1988. i naslovljen: “Crkva nasuprot rasizma. Za bratskije društvo”.

2. U posljednjim desetljećima, obilježenima razvojem globalizacije i označenima zabrinjavajućim buđenjem agresivnih nacionalizama, od etničkih nasilja do raširenih fenomena rasne diskriminacije, ljudsko je dostojanstvo često puta bilo teško ugroženo. Svaka pravilno formirana savjest ne može odlučno ne osuditi rasizam, nalazio se on u bilo kojem srcu ili sjedištu. On se nažalost pojavljuje u uvijek novim i neočekivanim oblicima, vrijeđajući i degradirajući ljudsku obitelj. Rasizam je grijeh koji sadrži tešku uvredu protiv Boga.
Drugi Vatikanski sabor podsjeća da “ne možemo zazivati Boga, Oca sviju, ako otklanjamo da se bratski ponašamo prema nekim ljudima, stvorenima na Božju sliku… Zbog toga Crkva dakle osuđuje svaku diskriminaciju ljudi koja se provodi zbog rase ili boje, društvenog položaja ili religije kao stranu Kristovu duhu” (Nostra aetate, 5).

3. Rasizmu se treba suprotstaviti kulturom uzajamnog prihvaćanja, priznavajući u svakom muškarcu i ženi brata i sestru s kojim se trebaju prolaziti putovi solidarnosti i mira. Zato je potreban sveobuhvatan odgoj za vrijednosti koje uzdižu dostojanstvo ljudske osobe i štite njena osnovna prava. Crkva će se na tom području nastaviti zalagati i traži od svih vjernika vlastiti odgovorni doprinos u obraćenju srca, u intenzivnijem senzibiliziranju i formaciji. U tom smislu je u prvom redu potrebna molitva.
Zazovimo, na posebni način, Presvetu Djevicu, da bi se posvuda razvijala kultura dijaloga i primanja zajedno s poštovanjem za svako ljudsko biće. Njoj povjeravamo Konferenciju u Durbanu, od koje očekujemo učvršćenje zajedničke volje za stvaranjem slobodnijeg i solidarnijeg svijeta.