»Nije sigurno hoćemo li s boljom tehnologijom biti sretniji. Ali već to pitanje može nam biti od velike koristi jer smo pristalice vjere u napredak i dok odrastamo, upijamo orijentaciju prema tehničkim rješenjima gotovo poput majčina mlijeka. Možda u tom tehnološkom optimizmu gubimo iz vida pitanje o smislu, o sreći, o višim ciljevima, o tome što je ljudskost«, rekao je među ostalim dr. Filipović.

Upozorio je i da odnos između tehnike i društva nikad nije jednosmjerna ulica, pa se prije svega treba govoriti o uzročno-posljedičnim odnosima, koji se nekad i ne mogu točno utvrditi. »Mi se u suvremeno doba uopće ne bismo više mogli koordinirati i rješavati probleme kad ne bismo imali digitalna pomoćna sredstva. I stoga ne bih rekao da komunikacijska sredstva, primjerice društveni mediji i slične stvari, mijenjaju strukturu našega društva. Nego naše društvo stalno mijenja svoju strukturu, a posebice velikom brzinom u 20. i 21. stoljeću«, rekao je dr. Filipović.

Upozorio je i da se ne gubi iz vida važnost koju ima naobrazba u općim znanjima. Istaknuo je da je za budućnost djeci u današnjim školama potrebno dati više športa, glazbe, retorike, književnosti, etike i vjeronauka.