Tema susreta bila je „Nada je stvar od perja (E. Dickinson). Korelacija književnosti (umjetnosti) i vjeronauka“.

„Poezija i umjetnost je važna upravo zato što iznevjerava ne samo naša očekivanja, nego iznevjerava svijet u kojemu živimo. Mnoge od nas prati osjećaj da živimo neku prošlu budućnost i da, samo zahvaljujući našem iskustvu, živimo u svijetu koji smo kao do jučer znali. A oni koji su čitali, i koji čitaju, poeziju zapravo se uvjeravaju da ona u svojoj apstraktnosti i svom naizgled iskustvu koje je izvan svakodnevnoga, daleko više govori o suvremenosti i o našim iskustvima. Ako smijem reći, poezija nam je dobrodošao vodič kroz sve što nam se događa“, rekao je Mićanović.

Pročitavši pjesmu Adama Zagajevskog ‘Sat klavira’, o dječaku kojemu je učiteljica već nakon drugog sata rekla da nema smisla za glazbu i da se okrene nečemu drugom, Mićanović je rekao da je ta kratka pjesma zapravo jedna mala životna sudbina. „Susret s drugim iskustvom nije u dječaku izazvao gorčinu i bijes. Nakon lekcije za što nije, dječak nije odustao. Nada, koja je i tema ovogodišnjega skupa, zapravo nije nestala. Dječak je, zahvaljujući iskustvu za što nije, otkrio da njegov svijet čine riječi, nešto drugo od glazbe, a što nije nimalo manje vrijedno. Ova pjesma daje nam nadu da nismo gubitnici ako otkrijemo za što jesmo, što ne znači da za puno drugih stvari nismo“, zaključio je Mićanović.

Spominjući LiDraNo, kao i Školu stvaralaštva „Novinarsko proljeće“ koja se u Novigradu održava gotovo pedeset godina, Mićanović je zaključio da su, pogotovo u dječjem stvaralaštvu, procesualnost i proces stvaranja puno važniji od konačnog rezultata, odnosno da je stvaranje nekog djela važnije od natjecanja.

Primjere dobre prakse ponudile su i vjeroučiteljice Tatjana Šanko, koja je predstavila tehniku pričanja priča kamišibaj, Marina Međimurec Ćupić koja je govorila o školskom volonterskom klubu i uključenosti djece s teškoćama u razvoju te Julijana Armanda koja s učenicima na različite kreativne načine obilježava Mjesec hrvatske knjige.