Razgovor u povodu Dana Kuće za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem „Bl. Alojzije Stepinac“ u Brezovici

Kako je biti voditelj Kuće i možete li neko prijašnje radno iskustvo usporediti s obvezama koje imate?

Ovo je za mene jedno novo iskustvo i ne mogu ga usporediti s nekim iskustvom otprije, ali sve što sam u životu radila svakodnevno mi koristi u sadašnjem radu. Primjerice, rad s djecom iz obitelji pogođenih ratom, rad sa slijepim i slabovidnim osobama, vođenje supervizija studenata, dugogodišnji rad u državnoj službi na različitim pa tako i rukovoditeljskim pozicijama, projekti koje sam vodila, pa čak i moja uloga majke, ali i moja uloga u obitelji u kojoj sam odrastala sa stricem koji je bio osoba s tjelesnim i mentalnim teškoćama itekako mi pomažu u radu. Znanje, iskustvo, ali i ljubav koju imam kao socijalni radnik za rad s ljudima pomažu mi u obavljanju svih odgovornih poslova voditelja Kuće »Bl. A. Stepinac«.

Koje su posebnosti ove Kuće u usporedbi s drugim kućama CZN-a i oko čega posebno nastojite u radu od kada ste njena voditeljica?

Ono što mi se čini da ovu Kuću čini posebnom jesu ljudi, zaposlenici, koji za rad s ovako zahtjevnom kategorijom korisnika moraju biti posebno senzibilizirani, motivirani i podržavajući jedni prema drugima, što oni zaista i jesu. Puno puta sam se uvjerila da naši zaposlenici osim stručnog znanja imaju i kao dio svoje osobnosti „ono nešto posebno“ u odnosu na primjerice zaposlenike koji rade sa zdravom populacijom. Posebna mi je želja osigurati život našim korisnicima što sličniji životu djece koja žive u vlastitoj obitelji.

Na što ste posebno ponosni da je ostvareno tijekom proteklih godinu dana u radu Kuće te koje biste darovatelje istaknuli?

Posebno sam ponosna kako smo se nosili sa svim izazovima koje nam je nametnula epidemiološka situacija, te unatoč tim izazovima imamo puno lijepih uspomena i sjećanja na prethodnu godinu. To zaista nije bilo lako, ali ipak uspjeli smo osigurati našim korisnicima razne aktivnosti, izlete, ljetovanje i zimovanje i provesti s njima puno lijepih trenutaka da im što bezbolnije prođe ova godina. Isto tako, puno toga smo uspjeli renovirati unutar Kuće i dati joj neku novu svježinu i neke nove boje. Svakog, ali baš svakog, darovatelja voljela bih posebno istaknuti jer svatko je važan i svatko je u skladu sa svojim mogućnostima pripomogao koliko je mogao, netko financijski, a netko svojim volontiranjem. Uvijek nas posebno razveseli kad netko pita kako smo i treba li nam štogod i onda smo u prilici dobiti pomoć točno usmjerenu i ciljanu za naše korisnike i potrebe.

Koje su trenutačno najveće potrebe Kuće i koji su Vaši planovi za sljedeću godinu?

Velika mi je želja modernizirati spavaonice za naše teže i manje pokretne korisnike i staviti ponovo u pogon bazen kojeg imamo u Kući te bi nam za ostvarenje tih ciljeva bila potrebna veća podrška naših prijatelja i podupiratelja. Također, kroz proteklu godinu ukazala nam se velika potreba za jednim osobnim vozilom koje bi bilo na raspolaganju djelatnicima za vožnju korisnika na liječničke preglede. Isto tako, jedan dio ograde oko našeg parka trebalo bi obnoviti i bolje učvrstiti kako bi ograda bila što sigurnija i za prolaznike i za korisnike. Imamo u planu informatizirati i digitalizirati našu dokumentaciju za što su nam potrebni MS Office paketi. I naravno, još puno, možda naizgled manjih, ali nama jako važnih planova… Kad bih svoj odgovor morala sažeti u jednu rečenicu, plan i misao koja me vodi iz dana u dan je »učiniti ovu Kuću što ljepšim i ugodnijim mjestom za život naših korisnika« jer oni to zaista zaslužuju.