Recital benediktinki sv. Marije

Poruka recitala može se svesti pod jednu od izrečenih: „Budno bdijemo nad našim svetinjama. Trajemo neprekidno kroz molitvu i rad. Ustrajnost i hrabrost, Benediktovo sveto pravilo i Riječ Gospodnja dan za danom u liturgiji, sačuvale su ovaj dom molitve koji neumorno nad svojim svetinjama bdije“.

Opatica Čizmin prikazala je tešku, ali slavnu prošlost Samostana sv. Marije koji kontinuirano živi od 10. st.

Podsjetila je na Samostan sv. Krševana koji je imao značajnu ulogu u osnivanju Samostana sv. Marije te je svojim djelovanjem ostavio neizbrisivi trag u hrvatskoj prošlosti.

U Recitalu se podsjeća kako je opat Petar iz Samostana sv. Krševana darovao Čiki crkvicu Sv. Marije (Sancta Maria Minoris ante portam Bellate) na današnjem mjestu koja je tu podigla samostan koji se spominje od 906. g. Krešimir, kralj Hrvatske i Dalmacije dao je 1066. g. Samostanu sv. Marije koji je osnovala njegova sestra Čika posjede i kraljevsku slobodu.

Naglašena je visoka duhovna i kulturna djelatnost muškog Samostana sv. Krševana gdje su osamsto godina živjeli monasi sv. Benedikta. Pokraj crkve Sv. Krševana 986. g. podignut je muški benediktinski samostan po nalogu gradskoga priora Madija čija je unuka bila Čika. U njemu je bio veliki skriptorij gdje su ispisane brojne molitve na pergameni i knjige i prije Gutenbergovog izuma tiska. Tu je tiskan i Čikin časoslov na latinskom jeziku, „podsjetnik na vremena kad je cvjetao sv. Krševan i rasla sv. Marija, svjetionici vjere i kulture Zadra“.

Istaknuta je i vrijednost poznatog znaka benediktinki koji je nasljeđe njihove osnivačice, Čikinog križa čiji se original iz 11. st. sada čuva u Oxfordskoj Bodleiani. Taj je križić došao k njoj iz Svete zemlje, a u njemu je bila relikvija sv. Fortunata za kojega dotad u Zadru nisu bili čuli. Čika je proširila samostan, opskrbila njega i crkvu liturgijskim posuđem i knjigama, podigla je hospicij, kupovala zemlju i gradila temelje za njegovu opstojnost. Kraljevske slobode ishodila je i od kralja Dmitra Zvonimira.

Majku Čiku kao opaticu naslijedila je kćer Vekenega koja je dobila potvrdu kraljevske slobode od Kolomana te je u njeno vrijeme izgrađen zvonik i kapitul samostana u kojem se nalazi grob Vekenege. I sad je sačuvan Evanđelistar kojega je Vekenega naručila kod svetokrševanskih monaha. Benediktinski samostan sv. Marije bio je odredište gdje su dom našle i benediktinke sv. Marcele iz Nina, sv. Tome iz Biograda, sv. Dimitrija i sv. Katarine i klarise iz sv. Nikole.

Da su koludrice uvijek odolijevale teškoćama potvrđuje i trenutak kada je bila samo jedna redovnica u Samostanu sv. Marije, a za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je potpuno razrušen. Prve bombe pale su na samostan 1943. g. Ostao je sačuvan samo zvonik, a pod njim u njegovoj dubini veliko sakralno blago koje su koludrice tu sakrile u zaštiti od uništenja. Opatica Terezija Manzoni, Braun Benedikta i Skolastika Večeralo, pred talijanskim okupatorom „nisu ni trepnule. I u ratu i u miru nepokolebljive i čvrste“. Tada je opatica Terezija Talijanu koji je došao po sakralno blago u samostan rekla: „Preko mene mrtve možete proći“.

Zbog srušenog samostana koludrice su živjele 27 godina u sjemeništu ‘Zmajević’ dok samostan nije ponovno podignut pod vodstvom Majke Benedikte. Sada su koludrice čuvarice i voditeljice kroz izložbu Zlato i srebro Zadra gdje su djela vrsnih zlatara, zadarskih majstora, slike i kipovi, zlatovezi, dragocjena čipka. „Brižno i radosno čuvamo i pokazujemo svijetu svete relikvije, umjetničke i liturgijske predmete, da se u svemu slavi Bog“, poručile su koludrice koje su i ‘vlasnice’ i dvoglasnog napjeva Sanctus, prvoga u Hrvatskoj za kojega se zna, a zapisan je u arhivu zadarskih koludrica sv. Marije.

Benediktinke su tijekom recitala otpjevale i Čikinu molitvu, Ora et labora, Veliča i druge napjeve iz svoje baštine.

Recital je izveden na način da su benediktinke čitale tekst iza bijelog zastora na kojem su se prigodno uz dijelove recitala izmjenjivali prizori i slike kao vizualna potvrda teksta.

Među posjetiteljima su bili i zadarski nadbiskup Želimir Puljić i rektorica Sveučilišta u Zadru dr. Dijana Vivan.