Poslijepodnevni program započeo je predavanjem o. Ilije Sudara, SAC, o posvećenom životu, s naglaskom na zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti.

„Jesam li zadovoljna redovnica ili nezadovoljna?“, pitao je predavač prisutne nakon uvodne molitve te dodao da određeno nezadovoljstvo može biti stvar naravi, ali i zbog pgremalo rada na sebi. „Zavjete možemo doživljavati kao opterećenje ili kao radost, rekao je.

Istaknuo je zatim važnost iskrenoga susreta s vlastitim grijehom, „koji nas po djelovanju milosti može voditi k radikalnom obraćenju“. Preko temeljitoga ispita savjesti i pristupa sakramentu ispovijedi, valja se ozbiljno uhvatiti u koštac sa svojim manama i lošim navikama koje nisu u skladu ni s krsnom, a kamoli s redovničkom posvetom. Nužno je potrebno mijenjati vlastiti mentalitet, odnosno filozofiju života, težeći konačnomu cilju – suobličenju Kristu. „Svijest da sam posvećen Kristu, mora voditi promijeni života, ponašanja, kulture ophođenja i govora. Ako toga nema, pitanje je jesmo li slučano to što jesmo, zalutali u redovništvo, ili smo tu po Božjem pozivu“, rekao je o. Sudar.

Prisutne redovnice zatim je podsjetio da se Kristu na poseban način suobličuju po zavjetima. „’Kraljevstvo je Božje blizu: obratite se i vjerujte evanđelju!’ Međutim, mi u redovništvu često mislimo da nam nije potrebno obraćenje, nego da trebamo druge obraćati; u zajednici i u svijetu. Kad bismo prošli kroz proces osobnoga obraćenja, mnoge bismo mogli potaknuti i pozvati da se obrate jer bi na nama samima vidjeli kako je lijepo biti obraćen. Ne obraćamo druge jer sami nismo obraćeni, stoga su nam riječi prazne, bez ploda, ne dopiru do srca. Sami ne živimo radikalno siromaštvo, nego samo prividno. Govorimo o siromaštvu i glumimo da ga živimo. Krist je, naprotiv, govorio o siromaštvu i živio ga od rođenja do smrti. Nedostaje nam ljubavi prema Kristu, stoga se držimo materijalnoga. Kad bismo bili zaljubljeni u Boga, ‘zemaljskim bismo se dobrima pravilno služili, a za nebeskim težili‘. Nutarnja oslobođenost i raspoloživost nužno se očituje i na van“.

Tijekom predavanja o. Ilija Sudar redovnice je ponovno potaknuo na potpuniju odluku za zavjete radi Krista. „U poniznosti prihvati poziv na čistoću, taj karizmatski dar i to isključivo zbog vjere; kao dar radi Kraljevstva nebeskoga. Nikad ne ćemo do kraja shvatiti veličinu poziva na djevičanstvo, po kojem samoga Boga puštamo u svoj svijet, u dubine svojega bića. Bez toga tražimo zadovoljstvo na drugim mjestima i živimo podijeljenim životom“.

Govoreći o zavjetu poslušnosti, istaknuo je „važnost mudrih poglavara, koje je lako slušati. No, u konkretnom životu ili ih nemamo, ili ne vidimo da su mudri oni koji su nam postavljeni za poglavare. Potrebno je stoga moliti za mudre poglavarice naših zajednica“.

Nakon predavanja susret je nastavljen druženjem i okrjepom, a zatim je slijedilo klanjanje u kapeli Trajnoga euharistijskog klanjanja koje je zaživjelo u Župi sv. Vinka Pallottija u listopadu 2022. godine. Sestre su istovremeno imale priliku pristupiti sakramentu pomirenja, a susret je završio svečanim Večernjim hvalama Božanskoga časoslova.