Susret je započeo zajedničkom molitvom Srednjeg časa. Potom je predavanje o temi „Učiteljstvo pape Franje u novijim dokumentima“ održao profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Bruno Ćubela.

Promišljajući o Papinim novijim dokumentima „Gaudete et exsultate“, „Christus vivit“ i „Fratelli tutti“ fra Bruno je pokušao aktualizirati neke misli Papinog učenja i potaknuti braću svećenike na određenu zrelost u brizi za zajednicu. Na početku je naglasio da Papin nauk odiše mislima o siromašnoj Crkvi koja služi, zagovara milosrdnu Crkvu, promiče ekumenizam i dijalog unutar današnje svjetske zbilje, stavlja naglasak da se kršćanin ne bavi toliko sobom, koliko čovjekom pored sebe da mu u pozitivnom smislu pomaže.

Nadalje je rekao da papa Franjo poziv na svetost u suvremenom svijetu vidi kao susret između čovjekove slabosti i snage Božje milosti.

„Papa Franjo skromno upućuje poziv na svetost svakom svom vjerniku, naglašavajući onu nesavršenost koju svi posjedujemo, ali uvijek ističući trud da se nastavi ići naprijed, uvijek tražeći put kako biti bolji: rast u svetosti ne može se dogoditi ako ne ulažemo u to cijeloga sebe, dajući u tom nastojanju najbolje od sebe. Papa upozorava da nije zdravo voljeti tišinu i izbjegavati susrete s drugima, željeti mir i spokoj i odbacivati aktivnost, podcjenjivati služenje. Potiče nas na kompletiranu osobnost koja u sebi zna pomiriti jedno i drugo, izdržati tišinu vlastite sobe i znati se staviti na raspolaganje svojim vjernicima. Moramo se naučiti gledati u isto vrijeme Božje lice i lice našega brata, odnosno Božje lice koje se odražava na mnogim drugim licima, kao što papa Franjo naglašava da je u svakom našem bratu, odnosno najmanjem, najslabijem, bespomoćnom i potrebitom prisutna samo Božja slika“, rekao je uz ostalo fra Bruno.

Nadalje je pojasnio da je nezaobilazan dio u nasljedovanju Krista poniženje, poniznost, radost življenja u zajedništvu, radost koja se dijeli i u kojoj se sudjeluje, smisao za humor, a nadasve stalna molitva koja predstavlja ključan moment svetosti.

Podsjetio je da papa Franjo upozorava da svaki plan pastorala s mladima mora uključivati različita sredstva i resurse koji će im pomoći rasti u bratstvu, međusobnom pomaganju, izgrađivanju zajednice, služenju drugima, bivanju blizu siromašnima, bivanju ukorak s vremenom, osluškivanju mladih, osjećanju njihovih nemira, tjeskobe, potrebe, probleme, rane, odgajati ih za samostalnost i snalažljivost osposobiti ih dajući im povjerenje i podršku.

Promišljajući nad Papinom enciklikom „Fratelli tutti“ naglasio je da se Papa protivi odbacivanju drugih, zamjera što je došlo do bogaćenja bez jednakosti, što ljudska prava nisu jednaka za sve, te bježanju u virtualni svijet. Dodao je da Sveti Otac poziva Bogu posvećene osobe da svoj duhovni poziv žive u ustrajnosti podnošenja svakodnevnice.

Svoja promišljanja fra Bruno je završio s opisom Andrićevih fratara iz percepcije današnjeg čovjeka: „Fratri su žrtve i šaljivdžije, savjesni redovnici i čuvari baštine. S jedne strane istinski pobožni, jednostavni i plemeniti ljudi. Imaju prirodnu odvratnost prema pretjeranim bogomoljcima i egzaltiranim vjernicima. S druge strane su otvoreni i susretljivi prema drugim narodima i vjerama, ali tvrdoglavo čuvaju svoje: vjeru, običaje i narodnu svijest. Svjesni su svih opasnosti. Zato se uporno drže svega.“

Fra Bruno je na kraju iskazao braći svećenicima svoju želju da unatoč svemu ostanu optimisti i vjeruju da će uz Božju pomoć sve izdržati.

Poslije predavanja fra Bruno je predslavio misu. U homiliji je ustvrdio da je doživotna zadaća svećenika raditi na sebi, rasti u vjeri, služiti svom narodu.

Kao domaćin, zahvalu predslavitelju i braći svećenicima na kraju je uputio plehanski gvardijan fra Anto Tomas.

Bila je to prilika da uz poticajne im upućene misli ti Kristovi svećenici podijele svoja iskustva te su ugodno druženje nastavili uz zajednički ručak.