Revitalizacija i osnivanje župnih Caritasa u Zadarskoj nadbiskupiji

Djelatnim i sustavno organiziranim učiniti župni Caritas (ŽC) u svim župama u Zadarskoj nadbiskupiji važna je pastoralna smjernica i poticaj nadbiskupa Zgrablića, koji je predstavio i praktično razrađeni način djelovanja ŽC-a u duhu „zadaće dijecezanskog biskupa da koordinira različita karitativna djelovanja“, razmatrajući viziju, misiju i identitet ŽC-a.

Evanđeoske, crkvene i duhovne razloge na razini zajednice i pojedinca te poticaje u pokretanju ŽC-a kao bitne sastavnice u redovitom životu svake župe, nadbiskup je pojasnio u duhu zadaće služenja, svjedočanstva vjere po ljubavi za bližnje. Nadbiskup je podsjetio na encikliku Deus caritas est – Bog je ljubav pape Benedikta XVI., da se tri zadaće naravi Crkve: naviještanje Božje riječi (kateheza), slavlje sakramenata (liturgija) i služenje ljubavi „uzajamno pretpostavljaju i ne mogu se razdvajati jedna od druge“.

Razmatrajući načelno i operativno ustrojstvo i konkretnu provedbu rada ŽC-a od strane župnika i župljana donoseći i ‘Pravilnik župnih Caritasa’, mons. Zgrablić obrazložio je dekanima praktične prijedloge u radu ŽC-a u sveobuhvatnom izlaganju i prezentaciji. Potrebu postojanja ŽC-a nadbiskup je pojasnio i  temeljem nauka Crkve, crkvenih dokumenata i smjernica hrvatskih biskupa u dokumentu ‘Na svetost pozvani’.

„Identitet i uloga cCritasa očituje se u tome da je Caritas katolička organizacija kojoj mandat daje biskup, da širi solidarnost i socijalnu pravdu. Nadahnuće za Caritas je u Svetom Pismu, tradiciji i socijalnom nauku Crkve te življenom iskustvu onih kojima služi. Razlog njegovog postojanja je dobro njegovih korisnika. Tako Caritas postaje znak u svijetu. Caritas budno prati znakove vremena nastojeći prilagoditi im radne metode, strukture i djelovanje“, rekao je mons. Zgrablić.

„Župni Caritas je župno pastoralno tijelo organizirano od nadležne crkvene vlasti, da u okviru poslanja Crkve organizirano oživotvoruje zapovijed ljubavi prema bližnjima. Caritas je lice Crkve, srce i ruke Crkve, euharistija poslije euharistije. Caritas je lanac ljubavi, solidarnost Kraljevstva Božjeg i mjera Posljednjeg suda“, istaknuo je mons. Zgrablić. To je suprotno mentalitetu da se karitativno djelovanje živi dominantno prigodno tijekom nekog crkvenog vremena, samo izvanredno, u vrijeme elementarnih nepogoda ili da je prepušteno slučaju, dobroj volji i velikodušnosti pojedinaca i nekih zajednica. „Caritas kao temeljna odrednica kršćanskog života i odjelotvorenje Božje ljubavi je organizacijsko i pastoralno tijelo Katoličke Crkve koje promiče svjedočku kršćansku ljubav za cjelokupni razvoj kršćanske osobe. Njegovo djelovanje temelji se na ‘pedagogiji čina’, na djelima kao znaku u službi siromašnih, slabih, marginaliziranih i isključenih“, poručio je nadbiskup.

„Srce Caritasa je župa koja je osnovna jedinica Crkve. ŽC je organizam koji pomaže izgradnji Crkve. Naviještanje Riječi i slavljenje liturgije moraju biti povezani s Caritasom, jer vjera bez djela je mrtva, a Caritas je vjera na djelu! Ta povezanost tri konstitutivna elementa života zdrave Crkve ne smije ostati samo u teoriji, već se stalno treba učiti u praksi i neposrednim susretima. Zato se Caritasu učimo iz iskustva, a ne iz knjiga“, istaknuo je mons. Zgrablić, poručivši da se karitativni rad ne uči iz teorije, nego iz osobnog iskustva i pomoći ljudima u potrebi. Kristov duh pobuđuje ljubav koja ljudima pruža materijalnu pomoć i okrepu za dušu. Nadbiskup je podsjetio na Isusovu riječ iz evanđelja, „Ta siromaha uvijek imate uza se“.

„Caritasa u župi bez sudjelovanja župnika i laika nema! Župnik ima ključnu ulogu u karitativnom radu, no karitativni rad je stvar angažmana laika. Svaki svećenik na putu svećeništva najprije je posvećen za đakona, a to i ostaje nakon što je zaređen za svećenika. Uloga đakona je na konkretan način pomagati ljudima, u bilo kakvim neprilikama. To je pomoć bolesnima, strancima, udovicama, siromašnima, starima“, podsjetio je mons. Zgrablić na zadaću đakonata kao prvog stupnja svetog reda.

„Župnik ima puno pastoralnih obaveza pa ne može osobno brinuti za svakog potrebnog, baviti se otklanjanjem raznih vrsta siromaštva, itd. Za to su u župi odgovorni laici. Od župnika se očekuje da je sklon takvom djelovanju i da u njemu prepoznaje imperativ kršćanskog življenja, da ga povezuje s naviještanjem i liturgijom i tako gradi cjeloviti pastoral. Župnik je i predsjedatelj ŽC-a i njegova je zadaća dati Caritasu pravo mjesto u nacrtu župnog pastorala. Konkretne karitativne aktivnosti župnik treba prepustiti laicima“, potaknuo je nadbiskup.

Veće je duhovno od materijalnog oblika siromaštva

Nadbiskup Zgrablić naveo je različite oblike siromaštva. Njihovu zastupljenost u društvu potkrijepio je statističkim podacima koji pokazuju da je veće siromaštvo u duhovnom području života, nego u materijalnom statusu ljudi, odnosno zadovoljenju materijalnih potreba. Veća je potreba angažmana i solidarnosti u pružanju pomoći u sferi duhovnoga, nego materijalnoga.

Naime, Caritas se u javnosti i svijesti mnogih poistovjećuje uglavnom s pružanjem materijalne pomoći, živežnih namirnica i drugih materijalnih potreba. No, prema statističkim podacima, veće je siromaštvo u življenju duhovnih vrijednosti, poput potrebe opraštanja, mira i pomirenja, gotovo je dvostruko veće nego, npr. siromaštvo zbog neispravno življene slobodi, poput ovisnosti.

Potreba zapošljavanja, odnosno nezaposlenost je pri dnu ljestvice, među najmanje izraženim oblikom siromaštva. Najveći postotak siromaštva je u življenju moralnih kršćanskih vrijednosti. Na vrhu ljestvice, veliko siromaštvo prisutno je u iskazivanju ljubavi jednih za druge i u međusobnoj suradnji, u vrijednostima zajedništva, komunikacije u obitelji; u moralnom ponašanju, u brizi za invalide i starije, u vrijednostima ljudskog života. To uključuje demografiju, manji natalitet, desetke tisuće pobačaja godišnje i brojne rastave brakova.

U tom kontekstu, mons. Zgrablić citirao je dokument HBK, ‘Na svetost pozvani’, u kojem hrvatski biskupi poručuju: »Uvjereni smo da čovjeka ništa toliko ne ugrožava kao nedostatak smisla i nade, nesigurnost u pogledu  temeljnih životnih istina i vrijednosti, nerazlikovanja  dobra i zla, istine i laži, pravde i nepravde. Zato je vjera najdragocjeniji dar Božji čovjeku koji smo mi, službenici Krista, dužni ljudima našega vremena nuditi i poticati ih da je prihvate i žive u skladu s njom”.

Zadaća, vizija i misija Župnog caritasa

Cilj ŽC-a je „okupljati sve župljane, činiti osjetljivom župnu zajednicu (obitelji, škole, poduzeća, udruge), kako bi se osjećali zajednicom ljubavi. Otkrivati sve oblike siromaštva i potrebe ljudi na određenom području, osobno se zauzimati za njihovu pomoć ili na pomoć poticati društvo. Pomagati, promicati i organizirati volontarijat, udruge dragovoljaca i brinuti za njihovu formaciju. Koordinirati razne skupine i inicijative pružanja pomoći“, potaknuo je nadbiskup.

„Vizija Caritasa je svijet koji reflektira Kraljevstvo Božje u kojem vladaju ljubav, pravda, mir, sloboda, solidarnost; u kojem je obzor komunikacije dostojanstvo ljudske osobe stvorene na sliku Božju u kojem nema isključenja, diskriminacije, nasilja, netolerancije, nečovječnosti. U kojem se zajednički dijele zemaljska dobra, gdje se stvoreno poštuje i čuva kao dobro budućih generacija, gdje svi, posebno najsiromašniji, marginalizirani i ugnjetavani nalaze nadu i dobivaju snagu da ostvaruju svoju čovječnost“, rekao je mons. Zgrablić. U svojoj misiji, Caritas ima vodeću ulogu u pastoralnom poslanju Crkve, a u forumu za dijalog biva glas siromašnih, obespravljenih i marginaliziranih.

Nadbiskup je govorio i o odnosu Caritasa i odgoja. „Caritas je odgoj za socijalno zauzeto kršćanstvo u duhu Evanđelja, da se otvorimo za potrebe drugih, da ih upoznamo i skupimo hrabrosti da s njima tražimo najbolje rješenje. To znači da znamo razumjeti i povezivati društvena događanja te o njima zauzeto promišljati“, poručio je mons. Zgrablić.

Dio odgoja namijenjen je i ljudima koji traže pomoć. „Njima treba pomoći da otkriju svoje sposobnosti, da razviju svoje darove i preuzmu odgovornost za svoj život. Odgoj znači i pomoći ljudima u nalaženju smisla života“, rekao je nadbiskup. Odgoj za Caritas obuhvaća sve dobne skupine. Odgajati za Caritas treba od najranije dobi, u obitelji, u svim stupnjevima kateheze i kroz cijeli život.

Temeljna načela rada Župnog Caritasa

U temeljnim načelima ŽC-a treba postojati vizija djelovanja. „Moramo znati što želimo, kojim sredstvima se služimo. Važno je razlikovati što je važno i kojim situacijama dati prednost“, poručio je mons. Zgrablić, rekavši kako Caritas ne želi da ljudi postanu ovisni o njegovoj pomoći. „Caritas želi poštivati dostojanstvo svakog čovjeka i pomoći mu da se postavi na svoje noge, da bude što samostalniji.  Gdje je moguće, Caritas će pokušati ukloniti uzroke zbog kojih se ljudi obraćaju za pomoć, a ne samo otklanjati posljedice. Caritas preuzima brigu za one za koje se nitko ili malo brine, a otpušta one kojima briga više nije potrebna. Caritasu ne treba ‘vojska’ radnih naloga, zato on može djelovati hitno, čim se pojavi potreba“, istaknuo je nadbiskup važnu značajku Caritasa. Pomoć dobrovoljaca mora biti pouzdana i bez prekida.

Suradnici Caritasa moraju se stručno i duhovno osposobljavati za rad kako bi njihova pomoć bila učinkovitija i da bi oni bili jaki pred teškoćama. „Pomoć mora biti konkretna i djelotvorna, moramo znati što osoba zaista treba. Caritas mora trijezno procijeniti svoje mogućnosti i ne smije od sebe tražiti nemoguće. Caritas mora odbaciti neke potrebe, a s drugima živjeti. Potrebno je govoriti o dobrim djelima u javnosti jer tako potičemo i druge, ali jer je i to dio odgoja za Caritas. Caritas mora postati glas siromašnih čiji se glas ne čuje ili ne želi čuti“, poručio je mons. Zgrablić.

Smjernice za rad u Caritasu

Pitanje “Kako mogu pomoći?” angažira svakoga tko želi raditi u ŽC-u. Nadbiskup je razborito rekao kako osobi zbog rada u Caritasu ne smije trpjeti obiteljski život. „Oko nas je puno potreba, a samo dijelu se može nešto učiniti. Ipak, to nas ne smije obeshrabriti. Nužno je da suradnici Caritasa budu spremni na suradnju, da imaju povjerenja jedni u druge. Uz pomoć koju nudimo, postoji opasnost da osobu kojoj pomažemo učinimo ovisnom o sebi. Pri karitativnom djelovanju važno je biti svjestan da svi mi i dajemo i primamo nešto zauzvrat. I onaj koji pomaže mora znati biti zahvalan i znati moliti za pomoć, mora znati dopustiti da bude darovan. Ne nastupamo u ulozi darovatelja, pomoćnika, već u ulozi prijatelja“, istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši da se ne očekuje da će ljudi uvijek biti zahvalni za pomoć. Doživjet će se i razočaranja.

„Uspjeh se ne da izmjeriti. U našim životima puno toga ne možemo promijeniti i preostaje nam prihvatiti i nositi takve situacije kroz život. Spremnost za opraštanje nužna je za obavljanje karitativnog djela“ potaknuo je nadbiskup, rekavši da će i među suradnicima u Caritasu dolaziti do nesporazuma i napetosti, jer „svi smo samo ljudi“.

„Važno je stalno rješavati nesporazume i napetosti kroz otvoreni razgovor i ne bježati od njih. Moramo razmišljati o odnosima prema ljudima kojima želimo pomoći i prema suradnicima. Pristup ljudima u potrebi ne smije postati rutina. Prava pomoć događa se u susretu, u odnosu. Kako bismo čovjeku u potrebi zaista najbolje pomogli, usprkos dobrom odnosu, moramo znati zadržati određenu distancu. Tome se učimo cijeli život – pravoj mjeri između blizine i daljine. Potreban je otvoreni razgovor u grupi o teškoćama s ljudima u potrebi, o našim osjećajima i iskustvu nemoći“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Potrebna je obzirnost i poštovanje dostojanstva čovjeka. O potrebama treba govoriti „jasno i konkretno, ali s ljubavlju i bez nepotrebnog ukazivanja na slabosti i greške potrebitih“. ŽC skrbi i za duhovno ispunjenje svojih članova. Stoga sastanak članova ŽC-a uključuje i molitvu i duhovno razmatranje.

Suradnja između župnog i nadbiskupijskog Caritasa

„Koraci za uspostavu župnog Caritasa već su živi“, istaknuo je nadbiskup. Naime, u župama već karitativno djeluju dobročinitelji i volonteri, karitativne skupine, zajednice poput Marijine legije i udruge sv. Vinka Paulskog. Caritas surađuje i s drugim humanitarnim organizacijama.

Župni Caritas osniva župnik uz pomoć Župnog pastoralnog vijeća. ŽC je dio biskupijskog Caritasa (BC) kojem treba poslati popis osoba koje su odgovorne za rad Caritasa. Poželjno je da ŽC na sastanke pozove i suradnike iz BC-a. „Zadatak BC-a je pomoći ŽC-u da shvati svoju ulogu, pomoći župi da živi poziv na ljubav. Karitativne skupine su mjesto susreta i operativni čimbenici u kršćanskoj ljubavi“, istaknuo je mons. Zgrablić šire značenje Caritasa od samo socijalne dimenzije.

U razvijanju zajedništva i izvan župe, korisna je suradnja s drugim ŽC-ima. Dobro je da susjedne župe imaju dobre odnose i da se rad susjednih ŽC-a povezuje, da se izmjenjuju iskustva i međusobno se pomažu. Dobro je da se susjedni ŽC-i posjećuju i organiziraju zajedničke susrete.

„Župnik i još nekoliko ljudi iz župe moraju spoznati da je Caritas srž kršćanskog življenja i da zdrava župa bez njega ne može. Ako makar u samo jednom čovjeku u župi misao o Caritasu ne da mira, on će vjerojatno istražiti sve mogućnosti da to i ostvari, a naposljetku će mu i uspjeti. Za ŽC potrebna je grupa ljudi koji će aktivno, organizirano i samostalno raditi na poslovima Caritasa“, rekao je nadbiskup. Može se početi s članovima ŽPV-a koji će pronaći suradnike. „U svakoj župi postoji barem jedna osoba koja će skupiti hrabrosti i početi s radom. Te osobe su vrlo važne, jer bez tog prvog koraka ne bi bilo ničega“, istaknuo je mons. Zgrablić. Skupina ŽC-a brojala bi od 15 do 20 članova. Imenovanja i zaduženja trebaju biti jasna i službena. ŽC raspolaže vlastitim financijskim sredstvima i trebao bi imati svoj žiro račun. U dolasku do sredstava za Caritas važno je i animirati župnu zajednicu i potaknuti je na sudjelovanje. Sastanci ŽC-a trebali bi biti barem jedanput mjesečno.

„Rad ŽC-a odvija se na dobrovoljnoj bazi, osim u većim središtima gdje je potrebno zaposliti osobu čiji je zadatak da organizira dobrovoljni rad. Poželjno je da u njegovom radu sudjeluju i stručnjaci: socijalni radnici, medicinske sestre, liječnici, odgojitelji, pravnici, koji stručnim savjetima mogu puno pomoći“, potaknuo je nadbiskup. Suradnici Caritasa trebaju se usavršavati. „Duhovno jačanje članova ŽC-a ne smije posustati, posebno kad je potrebna velika akcija. Tome služe duhovne obnove, zajedničko čitanje Svetog Pisma, molitva i sl. U tim aktivnostima može sudjelovati i širi krug prijatelja Caritasa“, preporučio je nadbiskup Zgrablić. ŽC treba redovito obavješćivati župu o svom radu. Dobro je da grupa ljudi provjerava stanje i uočava potrebe u župi.

„Ako želimo djelotvorno pomagati, za karitativno djelovanje potrebna je organizacija sa strukturama. Pri tome su važne i karizme pojedinaca, koji svaki na svoj način daju Caritasu svoj pečat. U području karitativnog rada svaki čovjek može razviti osobnu karizmu, jer svatko ima nešto čime može pomoći drugima.

Organizacija i karizma ŽC-a ovise o ljudima i okolnostima. Svaki Caritas je drugačiji, ovisno o ljudima koji žive i rade u župi i drugim okolnostima. Kako će Caritas zaživjeti u župi, ovisi o spremnosti ljudi da uoče one kojima je potrebna pomoć, da konkretno pomognu te o snalažljivosti prilikom iznalaženja najboljeg rješenja“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Nakon izlaganja mons. Zgrablića, na sjednici je predstavljen i Pravilnik Župnih Caritasa Zadarske nadbiskupije kojega je priredio nadbiskup Zgrablić.

Na sjednici su nadbiskup i dekani razmotrili i osvrt na dekanske vizitacije. Dekretom nadbiskupa Zgrablića, godišnje dekanske vizitacije sedam dekanata Zadarske nadbiskupije dekani su izvršili od 16. do kraja studenoga 2023. godine.

Kanonske vizitacije dva dekanata, Zadar – Istok i Zadar – Zapad, od listopada 2023. godine izvršava nadbiskup Zgrablić i još su u tijeku. U tjednu kanonske vizitacije, mons. Zgrablić susreće se sa župnikom i njegovim suradnicima, redovnicima i redovnicama u župi, članovima Župnog pastoralnog i Ekonomskog vijeća, s vjeroučiteljima, animatorima, članovima zborova te predstavnicima zajednica i vjerničkih skupina koje djeluju u župi. U nedjelju, u tjednu pastirskog pohoda, nadbiskup Zgrablić predvodi mise u župi i susreće se s pukom koji sudjeluje na nedjeljnom misnom slavlju.