Na koncu ovog akademskog čina predstavljanja knjige o „Biskupskoj konferenciji kao izrazu kolegijalnosti i zajedništva…“, osjećam osobitu potrebu i obvezu reći iskreno hvala svima. Najprije  vama, članovi HBK, koji ste mi očitovali svoje povjerenje i time uz dodatne obveze priuštili i mogućnost biti nazočan na brojnim susretima u Domovini i diljem Europe. Nosim u srcu brojne uspomene i sjećanja na sve ono lijepo i korisno što sam u tim prigodama mogao čuti i doživjeti. A nešto od toga našlo se i na stranicama ove monografije.

Posebnu zahvalnost upućujem večeras piscima predgovora i pogovora mons. Đuri Hraniću i mons. Tomi Vukšiću, recenzentima mons. Petru Paliću i prof. Krunoslavu Novaku, te na poseban način predstavljačima mons. Đuri Hraniću, gospođi Ivani Petrović i mons. Željku Tanjiću skupa s voditeljicom programa gospođom Tanjom Maleš. Bili ste izvrsni i interesantni, te učinili odličan marketing, ne samo za knjigu, već i za autora monografije. Autoru ću prvom zgodom prenijeti dojmove s ove večeri. Možda i on (autor) uzme ovu knjigu pa ju pročita. Hvala vam od srca.

Zahvaljujem svima vama koji ste se našli večeras u ovoj dvorani „Vijenac“, osobno ili kao izaslanici pojedinih društvenih i crkvenih institucija. Osobitu pohvalu i zahvalu upućujem organizatorima iz Tajništva HBK i odgovornima iz Pastoralnog instituta. Vama, uzoriti gospodine kard. Bozaniću, kao domaćinu ovog Instituta od srca hvala i od Boga plaća. Iskrena zahvala „Pučkim pivačima“ s gosparom Ćaletom koji su nas okrijepili svojim anđeoskim glasovima. Na kraju iskreno hvala i „mojoj Zadarskoj ekipi“: uredniku Damiru Šehiću, lektorici Ani Bišćan, grafičkoj urednici gospođi Ines Bralić, te tisku Grafikart. Nakon što je stiglo „zeleno svjetlo od Stalnog vijeća HBK“ 12. rujna 2022., oni su učinili ogroman napor da monografija ugleda svjetlo dana, prije tri dana. Čestitam!

Dopustite mi na kraju ponoviti misao koju sam nakon prve godine predsjedanja rekao braći biskupima. Poslužio sam se tada riječima svetog Ivana Pavla II. kad bi govorio o Crkvi, sinodi, konferenciji, onda bi koristio sintagmu da su te institucije „škola i kuća zajedništva“. Lijepo je kad nam netko kaže da se osjeća „kod kuće“, da se udomaćio i da mu je lijepo bilo. Isto tako dobro je kad osjetimo da smo u nekoj prigodi, na susretu službenom ili poluslužbenom nešto novo saznali i naučili. Nadasve je dobro i lijepo ako smo pri tome osjetili da je naše zajedništvo ojačalo, veze se učvrstile, a naše međusobno prihvaćanje postalo veće i snažnije.

Uz zborovanje biskupa u našoj konferenciji, koji se doista trude izgrađivati „školu i kuću zajedništva“, lijepo se uklapa i ovo večerašnje druženje oko monografije u čast Biskupskoj konferenciji koja je,  kao „škola i kuća zajedništva”, izraz „kolegijalnosti i zajedništva s općom i partikularnim Crkvama“. Svima od srca hvala i neka u prostorima ovog Pastoralnog instituta, u sjeni ranjene Stepinčeve katedrale, bude ugodno, plodno i blagoslovljeno naše druženje. Hvala lijepa!