Draga braćo i sestre, na dobro vam došla nedjelja!

Današnje evanđelje vodi nas u zatvor k Ivanu Krstitelju, koji se ondje nalazi u okovima zbog svoga propovijedanja (usp. Mt 14,3-5). Unatoč tomu, on ne gubi nadu te nam postaje znak da proroštvo, i kada je u lancima, ostaje slobodan glas u potrazi za istinom i pravednošću.

Iz zatvora, naime, Ivan Krstitelj čuje da se govori „o djelima Kristovim“ (Mt 11,2), koja su drukčija od onih što ih je on očekivao. Zato šalje da ga se upita: „Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ (r. 3). Tko traži istinu i pravednost, tko iščekuje slobodu i mir, pita Isusa. Je li On doista Mesija, to jest Spasitelj kojega je Bog obećao po ustima proroka?

Isusov odgovor usmjerava pogled na one koje je On ljubio i kojima je služio. To su oni – posljednji, siromašni, bolesni – koji govore umjesto Njega. Krist naviješta tko je po onome što čini. A ono što čini za sve nas znak je spasenja. Doista, kada Isus dolazi ususret, život lišen svjetla, riječi i okusa ponovno pronalazi smisao: slijepi progledaju, nijemi govore, gluhi čuju. Slika Boga, nagrđena gubom, ponovno zadobiva cjelovitost i zdravlje. Čak se i mrtvi, posve bez osjetila, vraćaju u život (usp. r. 5). To je Isusovo evanđelje, radosna vijest naviještena siromasima: kada Bog dolazi u svijet, to se vidi!

Isusova riječ oslobađa nas iz tamnice potištenosti i patnje: svako proroštvo u Njemu nalazi svoje očekivano ispunjenje. Krist je, naime, onaj koji čovjeku otvara oči za slavu Božju. On daje riječ potlačenima, kojima su nasilje i mržnja oduzeli glas. On pobjeđuje ideologiju koja čini ljude gluhima za istinu. On liječi od privida koji izobličuju tijelo.

Riječ života tako nas otkupljuje od zla koje vodi srce u smrt. Stoga smo, kao učenici Gospodinovi, u ovome vremenu došašća pozvani povezati iščekivanje Spasitelja s pažnjom prema onome što Bog čini u svijetu. Tada ćemo moći iskusiti radost slobode koja susreće svoga Spasitelja: „Gaudete in Domino semper – Radujte se u Gospodinu uvijek“ (Fil 4,4). Upravo tim pozivom započinje sveta misa današnje, treće nedjelje došašća, koja se stoga naziva nedjeljom Gaudete. Radujmo se, dakle, jer je Isus naša nada osobito u času kušnje, kada se čini da život gubi smisao i sve nam izgleda tamnije, kada nam riječi izostaju i teško nam je slušati bližnjega.

Neka nam Djevica Marija, uzor iščekivanja, pažnje i radosti, pomogne da budemo nasljedovatelji djela njezina Sina, dijeleći sa siromasima kruh i Evanđelje.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Jučer su u Jaénu, u Španjolskoj, blaženima proglašeni svećenik Emanuel Izquierdo i pedeset osam drugova, zajedno sa svećenikom Antoniom Montañésom Chiquero i šezdeset i četiri druga, ubijeni iz mržnje prema vjeri tijekom vjerskog progona u godinama od 1936. do 1938. Također jučer, u Parizu, blaženima su proglašeni Raymond Cayré, svećenik, Gérard-Martin Cendrier iz Reda manje braće, Roger Vallé, sjemeništarac, Jean Mestre, laik, i četrdeset i šest drugova, ubijeni iz mržnje prema vjeri u godinama od 1944. do 1945. tijekom nacističke okupacije. Dajmo hvalu Gospodinu za ove mučenike, hrabre svjedoke Evanđelja, progonjene i ubijene jer su ostali uz svoj narod i vjerni Crkvi!

S velikom zabrinutošću pratim ponovno izbijanje sukoba u istočnom dijelu Demokratske Republike Konga. Dok izražavam svoju blizinu stanovništvu, potičem strane u sukobu da prekinu svaki oblik nasilja i da traže konstruktivan dijalog, uz poštovanje mirovnih procesa koji su u tijeku.

Srdačno pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i drugih dijelova svijeta, osobito vjernike iz Belo Horizontea, Zagreba, Splita i Kopenhagena; kao i one iz Južne Koreje, Tanzanije i Slovačke. Pozdravljam skupine pristigle iz Mestre, Biancaville i Bussija na Tirinu; bivše učenike Udruge Mornese Italia, Apulijski filharmonijski orkestar, Zakladu Oasi Nazareth iz Corata, mlade Oratorija salezijanaca u Alcamu te krizmanike Župe svetog Pija iz Pietrelcine u Rimu.

Svima želim blagoslovljenu nedjelju.