BLAGDAN SV. STJEPANA, ĐAKONA I PRVOMUČENIKA
Papa Lav XIV.

ANĐEO GOSPODNJI

Trg svetoga Petra
Petak, 26. prosinca 2025.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas je „rođendan“ svetoga Stjepana, kako su govorili prvi naraštaji kršćana, uvjereni da se ne rađa samo jedanput. Mučeništvo je rođenje za nebo: pogled vjere, naime, ni u smrti ne vidi samo tamu. Na svijet dolazimo ne odlučujući o tome, ali potom prolazimo kroz mnoga iskustva u kojima se od nas traži da sve svjesnije „izlazimo na svjetlo“, da biramo svjetlo.

Pripovijest Djela apostolskih svjedoči da su oni koji su gledali Stjepana kako ide prema mučeništvu bili iznenađeni svjetlošću njegova lica i njegovih riječi. Piše: „A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu bijaše kao u anđela“ (Dj 6,15). To je lice onoga koji ne odlazi ravnodušan iz povijesti, nego joj se suprotstavlja ljubavlju. Sve što Stjepan čini i govori ponovno očituje božansku ljubav objavljenu u Isusu, Svjetlu koje je zasjalo u našim tminama.

Draga braćo i sestre, rođenje Sina Božjega među nama poziva nas na život djece Božje: ono ga čini mogućim snagom privlačnosti koju su već u betlehemskoj noći iskusili ponizni ljudi poput Marije, Josipa i pastira. No Isusov život, kao i život onih koji žive po njegovu primjeru, jest i ljepota koja se odbacuje: njegova privlačna snaga od samoga je početka izazivala reakciju onih koji se boje za vlastitu moć, onih koje dobrota – koja razotkriva misli srdaca (usp. Lk 2,35) – razobličuje u njihovoj nepravdi.

Ipak, nijedna sila do danas ne može nadvladati Božje djelo. Gdje god u svijetu ima onih koji biraju pravednost, koji mir stavljaju ispred vlastitih strahova, koji služe siromasima umjesto samima sebi – ondje niče nada i ima smisla slaviti, usprkos svemu.

U uvjetima nesigurnosti i patnje današnjega svijeta radost se često čini nemogućom. Oni koji danas vjeruju u mir i koji su izabrali nenaoružani put Isusa i mučenika često su izvrgnuti poruzi, potiskivani iz javnoga prostora i nerijetko optuživani da pomažu protivnicima i neprijateljima. No kršćanin nema neprijatelja, nego braću i sestre, koji to ostaju i onda kada nema međusobnog razumijevanja.

Otajstvo Božića donosi nam tu radost: radost utemeljenu na postojanosti onih koji već žive bratstvo, koji već prepoznaju oko sebe – čak i u svojim protivnicima – neizbrisivo dostojanstvo kćeri i sinova Božjih. Zato je Stjepan umro opraštajući, poput Isusa: snagom istinitijom od snage oružja. To je besplatna snaga, već prisutna u srcu svakoga čovjeka, koja se ponovno aktivira i širi na neodoljiv način kada netko započne drukčije gledati svoga bližnjega, kada mu daruje pozornost i priznanje. Da, to je ponovno rođenje, to je novi izlazak na svjetlo, to je naš Božić!

Pomolimo se sada Mariji i promatrajmo je, blagoslovljenu među svim ženama, onu koja služi životu i suprotstavlja brigu nasilju, vjeru nepovjerenju. Neka nas Marija uvede u svoju radost – radost koja rastapa svaki strah i svaku prijetnju kao što se snijeg topi na suncu.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

od srca ponovno upućujem želje mira i vedrine u svjetlu Gospodinova Božića.

Pozdravljam vas sve, vjernike Rima i hodočasnike pristigle iz mnogih zemalja.

Na spomen svetoga Stjepana, prvoga mučenika, zazovimo njegov zagovor da ojača našu vjeru i podupre zajednice koje najviše trpe zbog svjedočanstva kršćanske vjere.

Neka njegov primjer blagosti, hrabrosti i opraštanja prati sve one koji se u okolnostima sukoba zauzimaju za promicanje dijaloga, pomirenja i mira.

Svima želim sretan blagdan!