Riječ je o liturgijskoj knjizi (kodeksu) na latinskom jeziku koji je pisan na pergameni. Nastao je polovinom 11. stoljeća u Bavarskoj opatiji Tegernsee, a danas se čuva u Šibeniku u samostanu sv. Franje. Mentor rada bio je dr. Renato de Zan, a cenzori dr. Cassian Folsom (OSB) i dr. Ubaldo Cortoni (OSBCam), objavljeno je na mrežnim stranicama https://www.franjevci-split.hr.

Kodeks je pisan na pergameni i latinskim jezikom i nastao je u drugoj polovici 11. stoljeća. Sam rad podijeljen je na dva dijela. Prvi dio je opisni, dok je drugi dio kritičko izdanje teksta, koje je radi specifičnosti liturgijskih knjiga u odnosu na Sveto pismo, u ovom slučaju definirano kao polu-kritičko.

Prvi dio podijeljen je na pet poglavlja. U njima su prikazani dosadašnji radovi i spoznaje o ovom jedinstvenom kodeksu koji je sve dosada bio poznat i pod imenom Šibenski Liber sequentiarum et sacramentarium. Materijalni opis kodeksa kao i njegova kodikološka struktura, koja je prvi puta napravljena po normama liturgijske metodologije, iznijeli su na vidjelo zanimljive činjenice o njegovu nastanku. Potom je u trećem poglavlju istražena podrobnije povijest kodeksa, tj. njegovo porijeklo, mjesta gdje se koristio te kako je naposljetku došao u Šibenik gdje se i danas nalazi. Četvrto i peto poglavlje rada donose liturgijsku strukturu kodeksa kao i njegovu povijesno liturgijsku impostaciju, tj. uočene odnose i veze s drugim značajnim kodeksima srednjega vijeka. Drugi dio rada nije podijeljen na poglavlja, nego donosi transkribirani tekst kodeksa s ispravcima i uočenim nedosljednostima te s kritičkim aparatom u kojemu se bilježe posebnosti teksta, time i kodeksa.

Među ostalim ustanovljeno je da je kodeks bio korišten u Puli i Poreču, te da je, zbog liturgijske strukture, u bliskom odnosu s mnogim već poznatim i glasovitim liturgijskim knjigama srednjega vijeka iz sjeverne Italije i južne Njemačke, odnosno Bavarske. Povijest kodeksa i njegovo značenje ovim radom su detaljnije prikazani, a najveći doprinos je što je prvi puta uopće jedan liturgijski kodeks koji se čuva u Hrvatskoj predstavljen na ovakav znanstveni način od strane liturgičara. Rad ovakvoga obima uvijek zahtijeva jasne granice do kojih se ide u istraživanju. Premda je rad predstavio mnoge nepoznate i manje poznate aspekte ovoga kodeksa na njemu se u budućnosti još može raditi, a ovaj je rad umnogome proširio vidike i spoznaje te posljedično olakšao buduća istraživanja, ne samo o ovoj jedinstvenoj knjizi, nego i o povijesti rimske liturgije i nekih drugih liturgijskih knjiga i kodeksa na prostoru današnje Hrvatske ali i izvan nje.