Dokument je predstavljen tijekom Studijskog dana koji su organizirali Portugalsko katoličko sveučilište i Međunarodni institut za migracije Scalabrini, u suradnji s Dikasterijem za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja.

U zemljama u kojima se događaju humanitarne krize, pitanje mentalnog zdravlja postaje sve važnije jer ekstremni društveni uvjeti imaju dubok utjecaj na dobrobit pojedinaca i zajednica.

Radi pružanja podrške Crkvi u tim situacijama, dikasterij od 2024. godine potiče proces slušanja onih koji svakodnevno prate zajednice pogođene humanitarnim krizama. Iskustva, pitanja i uvide biskupi, svećenika, redova i družbi, pastoralnih djelatnika i katoličkih humanitarnih organizacija proučila je skupina stručnjaka te su uključeni u novi vodič.

Na 31 stranici obrađeno je devet tema: „Stvaranje prostora povjerenja i sigurnosti“, „Slušanje i pratnja“, „Jačanje veza zajedništva i pripadnosti“, „Temelj mentalnog blagostanja je u odnosima“, „Obnova smisla i njegovanje nade“, „Prepoznavanje i njegovanje otpornosti“, „Briga sa znanjem i razboritošću“, „Praćenje osoba koje žive s teškim mentalnim zdravstvenim stanjima i njihovih obitelji“ te „Poticanje međusobne podrške među njegovateljima“.

U vodiču se „humanitarni konteksti“ odnose na situacije u kojima sukob, nasilje, raseljavanje, politička ili ekonomska nestabilnost, poremećaji povezani s okolišem i klimom ili drugi oblici akutnih ili dugotrajnih nedaća ozbiljno utječu na sigurnost ljudi, životne uvjete, odnose, zajednice i pristup osnovnoj podršci. Te stvarnosti mogu se pojaviti iznenada ili trajati dulje te često se preklapaju.

„Crkva živi unutar istih tih stvarnosti. Njezine lokalne zajednice dio su mjesta i povijesti u kojima se one događaju, a oni koji prate druge često proživljavaju istu neizvjesnost, gubitak i poremećaje. Crkva ‚hodi uz čovječanstvo‘ i na taj je način pozvana slušati, pratiti i služiti“, piše u uvodu. U središtu prisutnosti Crkve je osoba. Osoba je „put za Crkvu“, dodaje se.

Skrb za mentalno zdravlje podrazumijeva duboko ulaženje u ljudski prostor u kojem je Crkva pozvana biti prisutna, pažljiva i ponizna. „Mentalno zdravlje živi u odnosima, u obnovljenom povjerenju, u zajednicama koje se sjećaju, uključuju i podržavaju dostojanstvo. Nalazi se u tihim djelima pratnje, u zajedničkom smislu ponovno stečenom nakon gubitka, u vezama međusobne brige i u sporom radu na obnavljanju pripadnosti ondje gdje je došlo do raskida“, piše u zaključku.

Dostojanstvo ljudske osobe „dolazi od Boga i ne ovisi o zdravlju, snazi, samostalnosti, ili slobodi od patnje. Nijedna rana, gubitak ili mentalno stanje ne iscrpljuju značenje osobe“, ističe se.

„Kršćanska nada ne briše rane, ne naziva patnju dobrom niti zahtijeva optimizam; ona podržava Crkvu u tome da ostane pred onim što se još ne može popraviti ili razumjeti, vjerujući da život ostaje otvoren i da patnja nema posljednju riječ“, zaključuje se na kraju vodiča uz poziv na zajednički hod, sa sviješću „da gdje god je patnja, ostaje mogućnost susreta, ozdravljenja i zajedništva“.

Vodič je objavljen na talijanskom, engleskom, španjolskom, francuskom i portugalskom jeziku i može se preuzeti na stranici dikasterija.

VIDEO Papina molitvena nakana za listopad: Za brigu o mentalnom zdravlju