„Znamo da se Isusov nauka sastoji u zakonu ljubavi, mi Isusovi učenici pozvani smo da ljubimo Boga svim srcem, a bližnjega kao sebe samoga, a evo danas u ovom odlomku sv. evanđelja Isus nas upozorava da nema garancije da ćemo zauzvrat biti voljeni i ljubljeni u ovom svijetu. Isus je vrlo jasno rekao, da slijediti njega znači dijeliti njegovu sudbinu, biti odbijen pa čak i omražen od svijeta jer su naše vrijednosti različite. A razlog se nalazi u tome što će se odbiti identificirati s vrijednostima i prioritetima sekularnog svijeta. Odbacit će materijalističku pohlepu i kompetitivnost, borbu za statusom i moć, mržnju, ljutnju, nasilje i osvetu, što obilježava živote mnogih ljudi koji se vode duhom ovoga svijeta“, istaknuo je predslavitelj u homiliji.

„Dok su ljudima u svijetu usta puna govora o demokraciji, toleranciji, oni to govore da bi širili svoju totalitarnost, i netoleranciju, i krajnju posesivnost. Svijet ne podnosi one koji se ne uklapaju u njegove kategorije. Ne podnosi drukčije mišljenje i ponašanje. Tama ne podnosi svjetlost. I mržnja svijeta nije usmjerena prema pojedinom učeniku, nego zapravo protiv nove sile koja djeluje u svijetu snagom Isusova dolaska, snagom njegova uskrsnuća. Sve ustaje protiv novoga nauka, protiv Isusove osobe, protiv učenika. Na njih se izlijeva mržnja svega svijeta. Svijet mrzi Isusa i zato ga uklanja. Bog je poslao svoga Sina da spasi svijet, ali ljudi više vole tamu nego svjetlost, rekao je Isus u razgovoru s Nikodemom“, citirao je nadalje o. Hontić.

„Uzmemo li svjetske političke veličine, čitamo li njihove biografije i proučavamo li njihov put do uspjeha, vidimo kako su to najčešće bili karijeristi koji su svoj uspon gradili na laži, prijevarama, obmanama, nerijetko hodeći i po ljudima, gazeći sve oko sebe. A kad jednom dospiju gore na vrh, nisu više kadri izreći svoje mišljenje, nego postaju poslušne sluge kojekakvih sponzora, klanova, klika, magnata, medija i javnoga mnijenja. Puni su laži i namještenosti, neiskrenosti i prijetvornosti. Oni više nisu slobodni i ne mogu govoriti što oni misle i osjećaju oni su robovi vlasti.  Često moraju jedno misliti drugo govoriti, a treće činiti“, dijagnosticirao je propovjednik mentalitet svjetovnih vođa.

„Dok Isus nije došao da bude služen, nego da služi, te i nas na to poziva“, naglasio je.

„Kad su kršćani došli u Rim, smatrali su ih židovskom sljedbom pa su doskora navukli na sebe prijezir cjelokupnoga ljudskoga roda“, podsjetio je nadalje na povijene činjenice. „Rimski povjesničar Tacit veli u svojim Analima kako su kršćani odium totius humani generis, mržnja i prijezir svega ljudskoga roda. Ne ponašaju se normalno, po svjetsku i u svjetskim kategorijama. Jer dok uglavnom svijet žrtvuje, prinosi kad i klanja se rimskim carevima, kršćani to odbijaju. Dok je za jedne sveta dužnost ići u vojsku i rat, braniti rimske granice i domovinu, dotle to kršćani odbijaju. Dok obični svijet ima svoje svetkovine i orgije, dotle kršćani bježe od toga. Za njih je to bogohuljenje. Kršćani žele biti iznimke, žele biti kvasac, žele biti svjetlost svijeta“, naglasio je propovjednik.

„Kršćanstvo je najveći i najsnažniji obrat, ljudske povijesti“, istaknuo je. „Jer kršćanski je zakon ljubav prema Bogu, i ljubav prema čovjeku. Ne popustiti svijetu na štetu Isusove riječi i osobe. To bijaše ona nutarnja dinamika i sila koja je svladala svijet. Što je danas od toga preostalo u svijesti vjernika i Crkve? Nitko od nas ne voli kada nas netko mrzi, ali nam je rečeno da ne očekujemo lagodan život ako nasljedujemo Isusa. On nam ne obećava da ćemo biti uspješni kada se zauzimamo za istinu, ali trebamo biti na raspolaganju, vjerni, i trebamo ljubiti. Borba za svjedočenje evanđelja produbit će prijateljstvo između nas i Isusa. U ovome smo zajedno. Isus želi našu vjernost i našu prisutnost, da budemo uz njega.“

Podsjetio je potom ukratko na životopis svete Eufemije, te je u nastavku istaknuo da je dolazak sarkofaga sv. Eufemije za žitelje Rovinja bilo čudo koje ih je ohrabrilo u njihovoj vjeri te su je uzeli za suzaštitnicu.

„Sada u vrijeme ratnih sukoba u Ukrajini i posljedičnog rasta cijena životnih troškova, društvo postaje sve siromašnije, a ljudi sve nesigurniji pred izazovima koji ih očekuju. Vjera i u toj situaciji pronalazi svoj put. O, kad bismo nakon svega postali zreliji!“, aktualizirao je propovjednik.

„Posvjestimo si da smo mi danas poput sv. Eufemije pozvani svjedočiti za Krista. Mi ne izazivamo mržnju, mi ne pozivamo da nas mrze, ali ako nas svijet mrzi, Gospodin je naša snaga. Ne možemo očekivati da će nas svijet hvaliti, da će nam svijet pljeskati, da će nas svijet uzvisivati, ali Bog je naša nada, Bog je naša slava, Bog je naše pouzdanje. I dok oko nas prijeti sve veće zlo, rata, visokih cijena, nestašica i drugog, to na s ne smije obeshrabriti, svoje pouzdanje trebamo staviti u Boga, hvaliti ga i slaviti, riječima, djelima i životom. Da ne budemo zavedeni od ovoga svijeta, nego da budemo kršćani, djeca Božja, koji se pouzdaju u Boga, ljube Boga svim srcem svojim a bližnjega kao samoga sebe“, zaključio je fra Đuro.

Suslavili su svećenici iz Rovinjsko-kanfanarskog te drugih dekanata. Sudjelovali su brojni župljani i hodočasnici koji se svake godine slijevaju iz svih krajeva Istre pred oltar nadaleko poznate i omiljene svetice.

Pjevanje je predvodio zbor Župe sv. Jurja iz Starog Pazina pod vodstvom orguljaša Bruna Gortana. Župnik mons. Vilim Grbac je u završnim zahvalama kao poveznicu između te dvije župe istaknuo zaštitu sv. Jurja, jer rovinjska župa uz svetu Eufemiju kao zaštitnika časti i sv. Jurja, kojemu je posvećen glavni oltar u crkvi.

Nakon mise, najprije su koncelebranti, a potom sav ostali puk, u ophodu oko njezina oltara s vjerom zahvalili za sve što im je Gospodin darovao u svjedočanstvu te velike svetice.

Tijekom dana mise su slavili i mons. Grbac, don Damir Štifanić (na talijanskom), i umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan.