Počast su odali predstavnici Akademskog katoličkog društva „Jeronim“ s predsjednicom Majom Šimičić Roksandić, zajedno s trsatskim župnikom fra Zoranom Bibićem i svećenikom Ivanom Šarićem koji se bavi proučavanjem Eckertova života.

Rodolf Eckert bio je novinar i publicist, član hrvatskog katoličkog pokreta. Godine 1912. započeo je s Petrom Roguljom i Milanom Pavelićem uređivati „Riječke novine“ čiji je prvi broj izašao 8. prosinca te godine u izdanju kapucinske „Kuće dobre štampe“ i Tiskarskog zavoda „Mirjam“. „Riječke novine“ bile su jedna od temeljnih odrednica riječkoga i hrvatskoga duhovnoga i kulturnoga identiteta početka XX. stoljeća i predstavljaju vrhunski domet hrvatskoga novinarstva, svojevrstan i neponovljiv medijski fenomen.

Eckert je bio član Hrvatskoga katoličkog seniorata i blisko surađivao s biskupom Antunom Mahnićem. Kad su u kolovozu 1914. odlukom vlasti „Riječke novine“ obustavljene zbog naglašene hrvatske orijentacije, Eckert ih sa suradnicima premješta u Zagreb gdje nastavljaju redovito izlaziti pod nazivom „Novine“ i njegovim glavnim uredništvom do prerane smrti, 12. ožujka 1915. godine. Obolio je u vojsci od leukemije i preminuo u tadašnjoj gradskoj bolnici koja se nalazila u blizini riječkog kapucinskog samostana.

Najprije je pokopan na groblju Kozala odakle su njegovi posmrtni ostaci preneseni 1935. godine na trsatsko groblje, gdje mu je u neposrednoj blizini kapele sv. Mihovila ark. i danas skroman i često cvijećem i svijećama ukrašen grob.

U vremenu kada je Crkva na svom sinodalnom hodu, vlč. Šarić je poručio da je Eckert življenjem vjere i zauzetosti za kršćanske vrijednosti u društvenom životu, vjernicima laicima primjer za nasljedovanje.  Ovaj mladi intelektualac svakodnevno je inspiraciju za novinarski rad i vjernički život crpio iz Euharistije i molitve. U ovome svijetu koji je vrlo suprotan vjeri, kao i u Eckertovo vrijeme, bio je primjer neustrašivosti, žive vjere i spremnosti žrtvovati se za svakog čovjeka svjedočeći da je spas duše najbitnija stvar za svakog čovjeka.