Kada se monah zaredi za đakona, u istočno-kršćanskoj tradiciji naziva se ”jerođakon”. Pridržavajući se mjera zaštite od koronavirusa ređenje je prošlo u manjem okupljanju. Zajedno s vladikom Kekićem suslužili su apostolski upravitelj Križevačke eparhije mons. Milan Stipić, katedralni župnik u Križevcima o. Mihajlo Simunović, župnik u Sošicama o. Zoran Vladušić te župnik u Dubrancu preč. Josip Jerković.

Na Božanskoj liturgiji posluživali su podđakon monah Antonije i bogoslov Vladimir Zastavni. Na liturgiji su bili uzvanici i sestre bazilijanke. Obred rukopoloženja za đakona sastoji se od dovođenja i predstavljanja ređenika, slijedi trokratni ophod ređenika oko oltara s poklonima i poljupcem oltaru na sve četiri strane, čin ređenja ili hirotonije s molitvom i rukopolaganjem te naposljetku oblačenje đakonskog stihara (tunike), orara (štole) te predaje Evanđelja i kadionice.

U činu ređenja biskup zareditelj polaže desnu ruku na glavu ređenika te moli sljedeću molitvu: „Gospode, Bože naš, koji svojim predznanjem izlijevaš preobilje svoga Svetoga Duha na one koji se tvojom nedokučivom silom postavljaju za služitelje i poslužitelje tvojih vječnih tajna, očuvaj, Vladaru, i ovoga (ime), kojega si po meni htio postaviti u đakonsku službu, da čiste savjesti čuva tajnu vjere u svakoj bogobojaznosti. Ti mu, dakle, udijeli milost, koju si svome prvomučeniku Stjepanu, koga si prije svih pozvao za ovu službu, htio darovati. I udostoj ga po svojoj volji da dobro izvršava darovani mu od tvoje dobrote stupanj đakonata, jer oni koji budu dobro vršili službu postići će dobro, i učini slugu svoga u svemu savršenim. Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova“.

U homiliji je biskup Kekić naglasio aktualnost proroka Ilije, koji je i nakon skoro 3000 godina i dalje jedan od omiljenih svetaca u Crkvi. Njegova snaga dolazi od njegovog prijateljskog odnosa s Bogom kojemu je revno služio. Potaknuo je svećenike i budućeg đakona da slijede primjer svetog proroka Ilije koji je u samoći prinosio svoje molitve Bogu. To je kontemplacija. Ali on je i neustrašivo djelovao i išao pred kralja uime Božje. To je pak akcija. Taj način života je sv. Benedikt uobličio u svoje pravilo „Ora et labora“ koje je uvijek bilo geslo kršćanskog života“, rekao je mons. Kekić. Biskup se dotaknuo i aktualne teme Covida-19 koji se može protumačiti kao Božja opomena čovječanstvu u kojem Nebeski Otac poziva sve na obraćenje.