„S Kristovim Srcem – zahvalno, milosrdno, budno, sućutno i hrabro srce svećenika“

*Ovu prigodnu građu za molitvu i razmatranje svećenika pripravilo je Vijeće za kler HBK u prigodi ovogodišnjega Dana svećeničkoga posvećenja – svetkovine Presvetog Srca Isusova. Kao osnovna građa za razmatranje svećenika ponuđeno je, prema prijedlogu Kongregacije za kler, pet poticajnih misli, preuzetih iz prošlogodišnjega Pisma svećenicima u prigodi 160. obljetnice smrti svetoga Župnika Arškog pape Franje (4. 08. 2019.).

Molitvena građa ponuđena je za „svećeničku uru“, tj. za sat osobnoga (pojedinačnoga) razmatranja samih svećenika na svetkovinu Srca Isusova uvečer, ili u neki drugi dan i drugo vrijeme. Predložena razmatranja i molitve svećenik može upotrijebiti prema vlastitoj prosudbi i mogućnostima – u obliku klanjanja, u crkvi ili kapeli pred Svetohraništem, ili u nekom drugom prostoru. Tekstovi se mogu upotrijebiti u cjelini ili ih se može uzeti kroz nekoliko dana, u kraćim razmatranjima, uz svagdanju molitvu Časoslova i drugih osobnih pobožnosti. Građa se, također, može upotrijebiti i prilagoditi molitvi i razmatranju u zajednici. Prijedlog za razradu pojedinih molitvenih razmatranja pripravio je dr. don Ivan Bodrožić.

+ Ivan Ćurić, predsjednik Vijeća za kler HBK

Gospodine Isuse, otvori moje srce za milost ovog susreta s tobom! Želim danas osjetiti blagoslov zajedništva s brojnom svojom subraćom svećenicima – dijecezanskim i redovničkim,  u prezbiteriju naše nad/biskupije, ali i sa svećenicima naše domovine i cijeloga svijeta. Povezan s njima razmatram otajstva što nas rasvjetljuju i griju nas iz tvoga Presvetog Srca. Ono nam je uzor, izvor i snaga.

Bilo bi jednostavnije na stranu pustiti riječi i slijediti apostola Ivana za vrijeme Posljednje večere, kad ti se jednostavno, pun povjerenja, naslonio na grudi.

Upravo zato, Gospodine, želim da ove riječi ne budu samo riječi, već sinovski izražaj moga srca. Dopusti mi da se poput Ivana, naslonim na tvoje Presveto Srce. Da mognem čuti i upijati što mi kazuje tvoje Srce, utvrđujući se u snazi i ljubavi koja dolazi samo od tebe.

I nama, tvojim svećenicima, na poseban način odjekuje tvoj poziv: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (usp. Mt 11,28-30). To nam je, zapravo, najdublja i najveća potreba: doći k tebi, izmoreni i opterećeni, u svijetu koji nas troši, a ne daje nam istinske okrijepe; pritisnuti obvezama i zaduženjima, s nedostatkom vremena za „mir srca“, za silazak u nutrinu, gdje nam ‘oči’ srca traže dubinu i milinu tvoga Srca, sretni zbog ozdravljujućeg iskustva zajedništva s tobom, Isuse, uzore srca svećeničkog! 

1. S Kristovim Srcem – zahvalno srce svećenika

Papa Franjo svećenicima: Hvala vam za radost kakvom ste davali svoj život, očitujući srce koje je tokom godina kucalo i borilo se da ne postane tijesno i ogorčeno, nego da svakoga dana bude prošireno ljubavlju prema Bogu i njegovu narodu, srce koje poput dobrog vina nije s vremenom prokislo, nego mu je davalo sve izvrsniju kakvoću, jer je ‘vječno milosrđe njegovo’ (Pismo svećenicima, 4. 08. 2019.).

Gospodine, zahvaljujem ti za tolike darove kojih nisam dostojan. Izabrao si nas i učinio pastirima i učiteljima svoga naroda i tijesno nas sjedinio s činom svoje zahvalnosti Ocu. U naše si ruke stavio ‘spomen-čin’ svoga predanja Ocu – Euharistiju. Stoga te molim za dar zahvalna srca: srca koje prihvaća divna djela kojima je Bog obasuo ljudski rod; srca koje uranja i slavi tvoja djela spasenja, koja se  obnavljaju i posadašnjuju snagom tvoga Duha u presvetoj Euharistiji.

Zahvalno mi srce osjeća vlastitu nedostojnost pred velikim djelima Božje dobrote. No, ti si me, Isuse, ipak učinio suradnikom u ostvarivanju Božjega plana s čovjekom. I baš zato što se osjećam malenim i nevrijednim, molim te, nadahnjuj me svojim Duhom. Pouči me da uvijek iznova otkrivam istinu i snagu osobitog poziva koji si mi povjerio da ga vršim u zajednici tvoga naroda.

Udijeli mome srce dar zahvalnosti, da ju biše svjedočim stavovima i životom, nego li riječima i govorom. I danas želim obnoviti svoje predanje tebi: Suscipe, Domine! Primi, Gospodine, vodi me, oblikuj i upravljaj mojim životom, onako kako nam je ljubav tvoga Srca već pokazala, kad si svim ljudima objavio da si ti – i Put, i Istina i Život.

• nakon kratke šutnje, izrekne se molitva:

O Isuse, vječni Veliki Svećeniče, sačuvaj nas, svoje svećenike

u svom Presvetom Srcu, gdje nam nitko ne može nauditi.

Očuvaj neokaljanim naše  posvećene ruke,

koje svakodnevno dodiruju Tvoje sveto Tijelo.

Očuvaj čistima naše usne, koje su crvene od Tvoje predragocjene Krvi.

Sačuvaj čisto od svega zemaljskoga naše srce,

zapečaćeno uzvišenim znakom Tvoga slavnoga svećeništva.

(prema: Molitva za svećenike sv. Terezije od Djeteta Isusa)

• ako se svećenička molitvena ura vrši u zajednici, može se zapjevati: Isus je trajni Božji lik ili koja druga pjesma (Srcu Isusovu)

2.  S Kristovim Srcem – milosrdno srce svećenika

Papa Franjo svećenicima: Znamo da po ljestvama milosrđa možemo sići do najniže točke naše ljudske bijede – uključivši lomljivost i grijeh – te popeti se do najviše točke božanskog savršenstva: „Budite milosrdni kao što je milosrdan vaš Otac“[12]. Tako ćemo „moći ugrijati ljudska srca, putovati kroz noć s njima, voditi dijalog i čak silaziti u njihovu noć, u njihov mrak a da se ne izgubimo“ (Pismo svećenicima, 4. 08. 2019.).

Gospodine Isuse, u tebi se otkriva i objavljuje lice milosrđa Oca nebeskoga. To otajstvo položeno je u temelje našeg spasenja, kad ‘Bog bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom te nas zajedno s njime uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu’ (usp. Ef 2,4-7). Tvoje je milosrdno Srce postalo oruđe Očeva milosrđa. I nas si poučio da je milosrdan samo onaj tko zna opraštati, ne uzvraćati istom mjerom ‘oko za oko, zub za zub’. Milosrdan je onaj tko, od tebe poučen, zna reći: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada više nemoj griješiti.” (Iv 8,11), tko oprašta, pogleda uprta u tebe koji i s križa daješ primjer milosrđa: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine” (Lk 23,34).

Dok razmatram tvoje milosrđe, Isuse, učini milosrdnim i moje srce. Ne daj da zaboravim djela tvoga milosrđa, na koje si postavio temelje povijesti spasenja, u kojoj su i meni širom otvorena vrata milosrđa. Molim te da uvijek živim kao primatelj tvoga milosrđa, slaveći to otajstvo napose onda kad s pouzdanjem pristupam sakramentu pokore i pomirenja.

Molim te za snagu da se po svećeničkom redu velikodušno darivam službi tvoga milosrđa. Da s ljubavlju, strpljivo i predano u tvoje ime u zajednici Crkve služim opraštanju grijeha ljudima, čineći upravo ono što si ti činio, i nama svećenicima ostavio da to činimo – po tvome poslanju i snagom tvoga Duha.

Gospodine, pogledaj na nas svećenike. Odgajaj i oblikuj u nama milosrdno srce, sposobno proročki ukazivati na razorne posljedice grijeha i zla, ali istodobno svakom srcu ponovno navijestiti tvoj poziv – da ustanu iz grijeha i prihvate put obraćenja. Osnaži nas da kao posrednici tvoje milosrdne ljubavi povjerenu nam braću i sestre vodimo prema iskustvu „radosti oproštenja“, radosti što se prelijeva u „stav zahvalnosti i velikodušnosti“, koji tako snažno zrači već iz stupova kršćanske vjere – tvoje molitve, Očenaša, tvojih Blaženstava i tvoje zapovijedi ljubavi (usp. Kongregacija za kler, Svećenik – služitelj Božjega milosrđa, br. 9 i 13).

• nakon kratke šutnje, mogu se izreći zazivi:

Isuse, svećeniče i žrtvo,                                                               smiluj nam se.
Isuse, vječni svećeniče po redu Melkisedekovu,  kojega je Bog poslao siromasima navijestiti radosnu vijest,
Isuse, veliki svećeniče, koji si na Posljednjoj večeri ustanovio pralik vječne žrtve,
Isuse, veliki svećeniče, koji stojiš uz nas da nas zagovaraš,
Isuse, veliki svećeniče, kojega je Otac pomazao Duhom Svetim i snagom,
Isuse, veliki svećeniče, koji si od ljudi uzet i za ljude postavljen,
Isuse, vjerni i milosrdni veliki svećeniče,
Isuse, veliki svećeniče, koji si nam pokazao i uveo nas na novi put,
Isuse, veliki svećeniče, koji nas ljubiš i koji si nas krvlju svojom očistio od grijeha,

(iz Litanija Isusa Krista, Svećenika i Žrtve pape sv. Ivana Pavla II.)

3. S Kristovim Srcem – budno srce svećenika

Papa Franjo svećenicima: Razočarani nad stvarnošću, nad Crkvom i nad samim sobom možemo podleći kušnji da budemo zapleteni u slatkastu žalost koju istočni oci nazivaju mlohavost… Takva žalost čini neplodnima sve pokušaje preobrazbe i obraćenja šireći ogorčenje i ozlojeđenost… Kada takva slatkasta žalost zaprijeti da zagospodari našim životom i našom zajednicom, nemojmo se ustrašiti ni tjeskobno zabrinuti, nego odlučno tražimo i činimo da drugi traže od Duha „neka dođe probuditi nas, neka našoj obamrlosti dadne jak udarac, neka nas oslobodi od mlitavosti! Oslobodimo se od robovanja navikama, otvorimo širom oči i uši, a iznad svega srce, da ne budemo ravnodušni nad onim što se događa oko nas i nama, nego uznemireni živom i djelotvornom Riječju Uskrsloga“ (Pismo svećenicima, 4. 08. 2019.).

Gospodine Isuse, srce svećenika moralo bi biti budno srce. Prvo se značenje budnosti srca svakog tvoga učenika prepoznaje u molitvi. Spominjemo se tvoga prijekora apostolima, koji u Maslinskom vrtu „ni jednu uru nisu mogli probdjeti“ s tobom, dok si ti molio i krvlju se znojio. Budno se srce povezuje s tobom, uči od tebe i tebe nasljeduje.

To nam je, ujedno, pretpostavka i temelj našeg svećeničkog zajedništva i bratstva. Zato se i na nas, svećenike mogu primijeniti riječi apostola Pavla: “Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti, ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego –  u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu” (Fil 2,1-4).

Gospodine, za budnost srca molim pred zahtjevima svoje pastirske službe. Obdari nas, svećenike proročkom budnošću koja izvire iz razmatranja tvoje Riječi i prisnoga zajedništva s tobom. To nam je zajedništvo oslonac, dok živimo u svijetu u kojem se ne vide jasne granice između dobra i zla, istine i laži, gdje je tako neophodna proročka budnost koja prosvjetljuje živote pojedinaca i zajednica. Učini da u našim srcima ne zavlada pogubna tama, koja nam isprazni srca od traganja za istinom i mudrošću, tama koju je još davno osjetio prorok Jeremija, upozoravajući na veliku opasnost kad se dogodi da „proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju (Jr 14,17). Upravo suprotno, ti nas, Gospodine, uvijek nadahnjuj radošću blagovjesnika, onom radošću o kojoj ushićeno svjedoči prorok Izaija, kad kliče: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji navješćuje mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: ‘Bog tvoj kraljuje!’“ (usp. Iz 52,7). Da u nama trajno bude nastanjena tvoja istina i evanđeoska jasnoća, da tvom „putujućem“ narodu – Crkvi, u bremenitim izazovima svijeta, bude na blagoslov naša svećenička služba.

• nakon kratke šutnje, može se izreći Psalam 121.:

K brdima oči svoje uzdižem:

   odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Gospodina

   koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da

   i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava

   on, čuvar Izraelov.

Gospodin je čuvar tvoj,

   Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju

   ni mjesec noću.

Čuvao te Gospodin od zla svakoga,

   čuvao dušu tvoju!

Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak

    odsada dovijeka.

4. S Kristovim Srcem – sućutno srce svećenika

Papa Franjo svećenicima: Hvala vam za zgode kada ste, puni sućuti, prihvaćali posrnule, liječili njihove rane, nudeći toplinu njihovim srcima, iskazujući nježnost i sućut kao Samarijanac iz prispodobe (usp. Lk 10,25-37). Ništa nije hitnije od ovoga: dostupnost, bliskost, spremnost na približavanje tijelu naše patničke braće i sestara. To odražava srce pastira koji je naučio duhovni okus suosjećanja sa svojim narodom (Pismo svećenicima, 4. 08. 2019.).

„Pun sućuti je Bog naš“ (Ps 116,5). Najintimniju bliskost te istine nosi nam, Gospodine, tvoje do kraja sućutno Srce. Po tvom primjeru i tvojoj riječi, sućut uvijek očituje blizinu, dijeli brigu i bol. Ne prolazi kraj patnika, a da mu ne nastoji olakšati muke; pored nevoljnika, a da mu ne donese okrjepu, ožalošćenomu utjehu.

A ti i danas želiš doći do izmučenih i slomljenih, do iscrpljenih i ophrvanih i dati im utjehu. Eto, radi čega naša srca želiš suobličiti svome Srcu. Za sućut nam treba tvoja božanska pomoć – za istinski sućutan stav, za konkretna djela ljubavi u kojima ne zaboravljamo potrebnike, nego ih primamo i idemo im ususret, prepoznajući u njima tebe, tvoj jasni poziv i obećanje: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni“ (Mt 25,34-36).

Tako si blizu, Gospodine, i nama danas, dok nas po stotinama, zapravo milijunima lica opominješ da prepoznajemo tebe u bolesnicima i patnicima, siromašnima i potrebitima u svojoj blizini, u svom narodu i po svem svijetu.

Isuse, danas te molim za srce sućutno poput tvoga! Da razumijem kako poslanje sućuti i solidarnosti nije tek usputna, kratkoročna zadaća, već je jedna od bitnih sastavnica svećeničkog života koju trebam brižno njegovati i razvijati. Da nije tako, zar bi nam povjerio navještaj svoje Radosne vijesti – siromasima, žalosnima, progonjenima, bolesnima i umirućima? Zar bi nam povjerio čudesnu snagu svoje milosti i utjehe, kad tebi pred patnjom i bolesti braće i sestara upravljamo molitve zagovora, na osobit način u slavlju sakramenta bolesničkog pomazanja?

Isuse, pogledaj na nas svećenike! Daj nam snage da se ne umorimo u tvoje ime polagati ruke, moliti i biti svima na pomoć, „propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu“ (usp. Mt 4,23).

• nakon kratke šutnje, može se izreći molitva:

Gospodine, nama slugama svojim podaj veliko srce. Otvoreno za tvoje misli, a zatvoreno za plitke ambicije i sitna međusobna nadmetanja. Srce veliko, sposobno nasljedovati tvoje Srce, sposobno u sebe primiti široka obzorja Crkve i svijeta.

Gospodine, daj nam snažno srce, spremno suočiti se s poteškoćama, napastima i slabostima, s dosadom i umorom. Srce raspoloženo strpljivo i hrabro služiti otajstvu spasenja koje si ti povjerio svome Sinu.

Gospodine, daj nam srce otvoreno za istinsku ljubav, sposobno razumjeti, prihvaćati, služiti i žrtvovati se. Srce koje nadahnjuju Tvoje misli i koje bije otkucajima Tvoga Srca. Sada i uvijeke. Amen.

(prema: Molitva za svećenike pape sv. Pavla VI.)

5. S Kristovim Srcem – hrabro srce svećenika

Papa Franjo svećenicima: Da bismo trajno bili u srcu hrabri, potrebno je ne zanemariti ove dvije sastojnice našega identiteta: prvo, odnos s Isusom. Kadgod se odvežemo od Isusa ili zanemarimo svoj odnos s njime, malo pomalo hladi naše zalaganje i svjetiljke nam ostaju bez ulja potrebnog za osvjetljavanje života (usp. Mt 25,1-13)… ). U tom smislu, želim vas obodriti da ne zanemarujete duhovno vodstvo, po kojem odabirete jednoga subrata s kojim ćete razgovarati, sučeljavati se, raspravljati te razabirati svoj put u punom povjerenju i transparentnosti… Druga konstitutivna sastojnica: jačajte i hranite odnos sa svojim narodom. Ne izolirajte se od svojih ljudi, od svećenika ni od zajednica. Još bi bilo gore da se krijete u zatvorene i elitističke skupine. To u konačnici guši i truje duh. Hrabar služitelj je onaj koji uvijek izlazi (Pismo svećenicima, 4. 08. 2019.).

Svijet u kojemu živimo nudi nam svoje „sigurnosti“. Naizgled ih je obilje, a kraj njih, ipak, toliko nemira, nesigurnosti i straha, u srcima ljudi i u društvenim odnosima među pojedincima, zajednicama i narodima diljem svijeta.

A mi smo, Gospodine, pošli za tobom, zajedno s tvojim učenicima, u čija si srca ulio čudesnu hrabrost. Tek ih je tvoj Duh koga si im poslao, Duh Branitelj i Tješitelj, istinski ispunio hrabrošću i učinio sposobnima da „pođu po svem svijetu i propovijedaju evanđelje svemu stvorenju“. I „oni odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima“ (usp. Mk 16,15. 20). Tvoj ih je Duh ispunio duhom predanja tebi i nasljedovanja tvoje ljubavi.

Gospodine Isuse, dok molim za dar hrabrosti nama, svećenicima, u srcu mi odjekuje poziv što si ga upravio svojim  učenicima: “Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši“ (Iv 14,27). „… hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). Taj poziv na hrabrost doziva nam u pamet sam plan našega spasenja: svijet u kojem sada „imamo muku“ onaj je isti svijet kojeg je Bog tako ljubio, za kojeg je dao tebe, svoga Sina Jedinorođenca, ne da osudi svijet, nego da se svijet po tebi spasi,  da nijedan koji u tebe vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (usp. Iv 3, 16-17).

Otkrivamo kako nema hrabrosti srca za koju molimo bez duboke vjere, bez našeg temeljnog povjerenja i pristajanja uz tvoja evanđeoska obećanja. Zato i sâm moliš, da svi tvoji učenici ostanu u tvojoj ljubavi i međusobnom jedinstvu, oslonjeni na tvoju nazočnost i blizinu, ne kao pasivni promatrači svijeta, već zauzeti suradnici i svjedoci tvoje ljubavi.

• kratka šutnja
• molitvena ura može se zaključiti dijelom Isusove svećeničke molitve (Iv 17):

Oče!

Objavio sam ime tvoje ljudima
koje si mi dao od svijeta.
Ja za njih molim.
Sačuvaj ih u svom imenu.

Za njih posvećujem samog sebe
da i oni budu posvećeni u istini.
Ne molim samo za ove
nego i za one
koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:

Oče,
hoću da i oni koje si mi dao
budu gdje sam ja,
da i oni budu sa mnom:
da gledaju moju slavu,
slavu koju si mi dao
jer si me ljubio
prije postanka svijeta.

• na kraju se može, zbog posebnoga ozračja svetkovine Srca Isusova, nekoliko puta izgovoriti (ili zapjevati) zaziv: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome.

• po volji se može dodati:

Bezgrješna Djevice, Majko Isusova i Majko naša! Moli za nas i za sve svećenike.

Svojim zagovorom umnoži u nama  ljubav svoga Sina i gorljivost za Božju slavu i spasenje svijeta.

• ako se moli u zajednici, može se zapjevati pjesma Kristovu Srcu ili koja druga pjesma.