Zagreb: Održava se pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike

Pozdravljajući nazočne svećenike okupljene na kolokviju, na početku rada obratio se izv. prof. dr. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Napomenuo je kako zbog vremenskih neprilika, očekuje se kroz dan dolazak još sudionika.

U ime predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zagrebačkog nadbiskupa koadjutora Dražena Kutleše, koji nije bio u mogućnosti doći, njegovu je pozdravnu riječ pročitao generalni tajnik HBK vlč. Krunoslav Novak.

„Društvo bez temeljnih univerzalnih vrijednosti, koje definiraju društveni i osobni život, završava u teoretskom i praktičnom relativizmu. Relativizam pak vodi ka etičko-moralnom kaosu. Čovjek kao biće reda ne podnosi kaos pa uvodi red tiranijom tolerancije. Danas, na antropološkoj sceni, u govoru o čovjeku, imamo upravo taj trostruki korak: relativizam, moralno/etički kaos i diktaturu u ime tolerancije”, primjećuje nadbiskup Kutleša, dodajući kako bi odgovor vjere trebala biti otvorenost. „Otvorenost. Suvremena teološka misao, a tako i teološka antropologija treba poštovati doprinose drugih antropologija, kao što su biološka, filozofska, sociološka itd., ali ona ima svoju viziju čovjeka. Čovjek je homo imago Dei, i ta se vizija čovjeka često ne podudara s prethodno navedenim antropologijama. No mi nemamo alternativu, naš je put dijalog u kojem ćemo ostati vjerni temeljnom pologu kršćanske vjere. Odsustvo alternative, i vjernost pologu vjere, nije naš nedostatak već prednost, ono što kršćanstvu daje životnost”.

„Svećenici su nekada bili ljudi kulture, nositelji preporoda. Zašto? Bili su ljudi komunikacije. Njihov dijalog je bio plod dubokog nutarnjeg uvjerenja, proizlazio je iz dubokog poštovanja i ljubavi prema čovjeku i svemu što je lijepo, dobro i istinito. Dijalog je izranjao iz vjere. Današnji dijalog proizlazi iz tolerancije, tj. pasivnog podnošenja drugoga, nezainteresiranog pripuštanja različitosti. Problem površne komunikacije problem je nas i svijeta u koji smo uronjeni, jer za istinski dijalog su sposobni samo ljudi duha i srca”, zaključuje nadbiskup Kutleša.

Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, podijelio je uvodne misli za rad kolokvija. „U prvome tjednu korizme, kada već ne možemo pobijediti zlo vremena u kojemu živimo, a koje je ispunjeno ratnim stradanjima i tragičnim sudbinama uzrokovanim potresima u Turskoj i Siriji te posljedicama potresa u Vašoj Zagrebačkoj i u Sisačkoj biskupiji, želja nam je na trenutak preispitati stvarnost oko nas, te naše mjesto u njoj”, rekao je.

„Mnogi će se ‘komentatori’ nove epohe čovječanstva, u koju smo izgleda odavno zakoračili, složiti s tim da je to epoha bez duhovnosti. No, ne u potpunosti. Već u naslovu prvoga današnjega predavanja možemo otkriti da se, izgleda, nalazimo u vremenu zaborava duhovnosti. Drugim riječima, ono što je zaboravljeno, ono što se trenutno ne vidi i ne može iskusiti, ne znači da je i izgubljeno. Duhovnost kao da je nestala negdje iza ugla, iza kojega Crkva, čini se, već dugo nije provirila. Vrijedno je da to učinimo. Naime, nedostatak duhovnosti, onoga nečeg dubljeg u životu pojedinca, ne može nestati samo zbog stalnog i brzog napretka svijeta u kojemu živimo. Ona može kliziti u zaborav i zbog nas, svećenika i Crkve, koja ne uspijeva pronaći pravi put, pravu riječ, pravi trenutak za razgovor s ovim svijetom”.

„Svjesni da je svaki trenutak u našem djelovanju bitan, kolokvij želi u svom sadržaju ponuditi i razmišljanja stručnjaka, koji često djeluju „iza ugla“ naših crkvenih zbivanja, a čija su stručnost i iskustvo vrijedni naše pozornosti”, dodao je nadbiskup. „Vjerujem da ćete u svemu ponuđenom, kao i u radionicama, pripremljenima za vas, pronaći trenutke novih nadahnuća za poslanje koje nam je povjerio Krist Gospodin”.

„Svi smo mi svjesni stalnih poziva pape Franje te njegove toliko puta izražene želje za obnovom Crkve. Ovaj kolokvij razumijemo kao dio takve obnove. Ne obnove odozgor, još manje obnove odozdo. Nego, ovaj je kolokvij, ponajprije dio obnove iznutra, iz srca Crkve; obnove nas samih, obnove naše vjere”, istaknuo je đakovačko-osječki nadbiskup.