Samo nam istina može otvoriti vrata dobre budućnosti

Draga braćo i sestre!

“Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš”(Iz 40,1) – poručuje nam prorok Izaija. Taj poziv ima osobito značenje u ovo uskrsno vrijeme. Uskrsno vrijeme svemu daje novo značenje, pruža nove i silne poticaje ljudskome duhu. Jer Uskrs je temeljna čovjekova utjeha, utjeha koja ne upućuje na nepomičnost i ravnodušnost, nego u čovjeka usađuje novi zanos, daje mu nove snage kojima je moguće preobražavati svijet. Po Uskrsu svi smo pozvani aktivno se uključiti u sva životna zbivanja, s mnogo dobre volje razvijati osjetljivost za dobro. Prepoznavati i isticati dobro, osobito je važno kada se oko nas šire ravnodušnost s jedne i malodušnost s druge strane.

Uskrs u čovjeku ne može pristati na život lišen radosti i zauzetosti. Kršćanski život izražava se kroz zahvalnost za život koji nam je darovan i koji smo pozvani proživjeti kao dar za druge. A zahvalnost se izriče radošću i trudom za one u potrebi, trudom oko sklada u svijetu u kojemu živimo.

Isusovo uskrsnuće novo je stvaranje. Smrt je nadvladana, a s njome i svako zlo, sve što se suprotstavlja čovjekovoj dobrobiti. Isusovim je uskrsnućem neopozivo potvrđena snaga dobrote. Ništa što je dobro ne može nestati. Svako, pa i ono najneznatnije dobro, ugrađuje se u novo Božje kraljevstvo koje je već danas prisutno među nama i živi zauvijek.

U snazi Isusova uskrsnuća moguća je obnova čovjeka i čovječanstva. Štoviše, to je poziv i poslanje svakoga kršćanina, svakoga čovjeka dobre volje. U tom svjetlu svi smo pozvani uključiti se i trajno sudjelovati u novom stvaranju na razini osobnog i obiteljskog života, kao i na razini liturgijskih, župnih i biskupijskih zajednica. Crkva je pozvana to novo stvaranje unijeti u čitavu ljudsku zajednicu, a naša domovinska Crkva osobito u naše društvo. Svoju osobnu i zajedničku ljudsku i kršćansku vjerodostojnost iskazujemo i potvrđujemo svojom trajnom zauzetošću za ostvarenje Božjeg kraljevstva među nama koje ne samo da nikoga ne isključuje, nego mu je do svakog ponaosob stalo.

Odgovore na goruća pitanja sadašnjosti može nam dati samo istina. Isus poručuje onima koji mu povjerovaše: «Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi» (Iv 8, 31-32). Samo nam istina može otvoriti vrata dobre budućnosti. Ali do istine nećemo moći doprijeti, ako ne uskladimo međusobno naša nastojanja, ako ne uskladimo naša djela s riječima. Jer gladnoga nije moguće nasititi obećanjima, propuste nije moguće pokriti riječima, struktura grijeha nije muka pridržana samo za neke.

“Što je istina?”(Iv 18,38) – pitao je Pilat Isusa prije nego što ga je predao da ga razapnu. To pitanje u različitim prilikama postavljaju nebrojeni. No pouzdan odgovor na njega može dati ponajprije onaj tko ljubi do kraja. Isusov život, njegova muka, smrt i uskrsnuće bili su odgovor na Pilatovo pitanje, odgovor snažniji od svake riječi.

Taj odgovor nosi svu čovjekovu povijest i oslobađa čovjeka spona vremena kao što to samo ljubav može. Tom Isusovu odgovoru kroz čovjekovu su se povijest, ljubeći do kraja, pridruživali mnogi. I po tome je čovjekova povijest, unatoč mnogim protivnim vjetrovima, povijest ljubavi.

Što je istina? I među nama danas često se postavlja to pitanje. Postavljaju ga mnogi i s različitih, pa i suprotstavljenih strana. I mnogi na njega odgovaraju, čini se češće riječima nego životom. I zbog toga odgovaraju poluistinama. Mnogi se zadovoljavaju svojim poluistinama smatrajući ih jedinim prihvatljivim i povoljnim istinama. Za tuđe poluistine – pa ni istine – često nemaju razumijevanja pa ni milosti.

Množina tih poluistina, koje uvijek isključuju one druge, bolno nas razdvaja i otežava suočavanje s pravom istinom. A bez istine zdrav život nije moguć. Isključivost i nepovjerenje koje pojedincima, pa i čitavim skupinama, oduzima pravo na očitovanje svoga mišljenja i mogućnost učinkovitog djelovanja, a druge istodobno zaštićuje od bilo kakvog osporavanja, bez obzira na to što i kako činili, sve nas odvodi od istine. Poštenje i pravednost nalažu nam da se suočimo sa svojom djelomičnošću i da poštujemo ono što je vrijedno kod drugih.

Svaki građanin naše domovine od onih kojima je povjereno da brinu o sadašnjosti i budućnosti naše zemlje, s pravom očekuje da će poduzeti sve što je potrebno da se osiguraju uvjeti za primjeren život, da će djeci i mladeži osigurati povoljne uvjete za rast i dozrijevanje, a svima razgovijetnu brigu za očuvanje hrvatskog identiteta, za očuvanje i unapređenje kulturnih dosega te pretpostavke za uravnoteženi razvoj svih dijelova naše domovine. Pritom se s jednakim pravom očekuje da se ništa neće poduzimati pod svaku cijenu, ili pak bilo koju našu vrijednost, iz bilo kojeg razloga, davati u bescjenje.

Prvi korak istinske obnove našega društva, bez kojega nije moguće izgraditi zdravo, slobodno, prosperitetno, demokratsko i pluralno društvo, jest otvoreni dijalog svih skupina za postizanje suglasnosti o temeljnim vrijednostima našega društva i njegova razvoja. S crkvene strane, kao temeljne vrijednosti za koje se razložno može pretpostavljati da bi bile prihvatljive svim savjesnim i odgovornim skupinama u našem društvu, u svjetlu Drugog vatikanskog koncila ističu se osobito: vrijednost života i pravo na život od začeća do naravne smrti, u što je neupitno uključeno čovjekovo dostojanstvo; brak i obitelj kao temelj civilizacije života; solidarnost na kojoj se treba temeljiti i graditi društveni i gospodarski poredak i napredak; supsidijarnost koja treba omogućiti oslobađanje i poticanje potencijala u poduzetništvu i svim oblicima kulturnog djelovanja.

Te temeljne vrijednosti trebale bi biti vidno zastupljene i promicane u društvenom životu i sredstvima javnog priopćavanja. U tom su smislu sve crkvene i državne ustanove, te napose građanske udruge i inicijative, pozvane da podupiru one oblike kulturnog djelovanja koje će doprinositi stvaranju ozračja pogodnog za svestrani razvoj tih vrijednosti.

U svemu tome osobitu pozornost valja posvetiti mladeži, jer mladi su, u osjetljivosti svoje dobi, nerijetko izloženi mnogim štetnim pa i pogubnim utjecajima. Mnogi se mladima žele samo okoristiti te u njima vide izvor zarade i pritom nimalo ne mare za njihove osobnosti i dobrobit. Čini se da su danas mladi u našoj domovini u izrazito lošem položaju, jer se zbog mnogih vrlo izraženih poteškoća s kojima se odgovorni u društvu, i društvo u cjelini susreću, o mladima ne vodi dovoljno brige. U tome je nužan snažan zaokret te je do svih državnih, crkvenih i građanskih ustanova da mladima posvete primjerenu pozornost i prostor za iskazivanje njihovih raznovrsnih potreba i razvoj njihovih nadarenosti, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri suzio prostor loših djelovanja na mladež.

Uskrsno vrijeme, novo stvaranje, započinje danas. Da bi naš život uistinu bio nov, da bi Uskrs u nama bio živ i djelotvoran, potrebno je da se već danas i na osobnoj i na društvenoj, odnosno crkvenoj razini, snažnije zauzmemo jedni za druge, da bi i našim novim stvaranjem započeo novi svijet, kojeg Bog ne odgađa za jednom, za vječnost, svijet u kojemu nam on po svojoj ljubavi dariva da živimo, ako mu se odazovemo, već danas.

Uskrsni blagdan obnavlja vjeru, budi nadu i potiče život. Neka se obnovi pouzdanje u Boga i povjerenje u čovjeka. Neka se probudi nada u srcima ljudi da je moguće započeti novim životom, novim radom i novim zalaganjem.

Svima od srca želim sretan i blagoslovljen Uskrs te novi, uskrsli život u danima koji su pred nama.

† Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

U Zagrebu, 10. travnja 2001.