Prije mise pobožnost križnog puta predvodio je katedralni župnik preč. Mato Majić, a prigodna razmatranja čitale su sestre Služavke Malog Isusa Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije Sarajevske provincije koje su pročitale i misna čitanja te molitvu vjernika.

U uvodnoj riječi vrhbosanski kanonik mons. Ante Meštrović podsjetio je da je papa Benedikt XV. u svom apostolskom pismu Maximum illud, od 30. studenog 1919. istaknuo trajnost Isusova naloga apostolima da idu po svem svijetu propovijedaju evanđelje svim narodima… kao i da je sveti papa Ivan Pavao II. u svom pismu Redemptoris missio pozvao Crkvu da „obnovi svoju obvezu odgovornosti za misije, jer misije obnavljaju Crkvu, jačaju vjeru i kršćanski identitet, daju novi entuzijazam i nove poticaje. Vjera jača kad ju se daje, kada se prenosi drugima“ (br. 2). Napomenuo je da će u taj petak pred Cvjetnicu, u skladu s odredbom biskupa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, posebno moliti za žrtve nasilja i zlorabljenja te na kraju mise izmoliti molitva u prigodi Dana molitve i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja. Zahvalio je svim koji su u korizmene petke dolazili u katedralu te na bilo koji način sudjelovali u pobožnostima i Misnim slavljima.

Rektor Capasso, koji tečno govori hrvatski jezik, propovijedao je na temu „Missio ad gentes – poticaj pape Ivana Pavla II. na evangelizaciju“ napominjući da se radi o vrlo aktualnoj temi. Najprije je progovorio o enciklici Redemptoris missio ističući da je „papa Ivan Pavao II. nesumnjivo bio papa nove evangelizacije uvodeći u misiju jednu novost koja pronalazi svoje korijene u Presvetom Trojstvu: kršćanska obitelj kao subjekt misije u Crkvi i u društvu“.

„Enciklika navodi tri razine Missio ad gentes. Prva je ona klasična razina misije: nositi navještaj Evanđelja Kristova u misijske zemlje koje nikada nisu čule govoriti o Kristu. Druga razina se sastoji u snaženju vjere u zemljama u kojima je ona tek rođena. Zato što kad vjera počne izgrađivati snažne korijene, ona utječe na kulturu ovih naroda mijenjajući njihov način življenja, mišljenja i međusobnih odnosa. Treća razina je poslanje u zemljama koje su upoznale evanđelje prije mnogo vremena ali, zbog sekularizacije, vjera se gasi. To je i naš slučaj, ovdje u Bosni, isto kao i u Italiji, Francuskoj, itd. Ove zemlje možemo nazvati ‘misijskim zemljama’. Gasi se vjera, ne ide se više u crkvu, živi se religiozna praznina, život bez Isusa Krista, povratak praznovjerju. Već kardinal Ratzinger je 1958., napisao članak u kojemu je prorokovao da će doći do procesa pražnjenja crkava u čitavoj Europi. Dakle razumijete iz svega ovoga da je danas Missio ad gentes – evangelizacija – jedna tema koja nam je vrlo bliska. Osim toga, potrebno je razjasniti drugi važan vid misije. Koji je sadržaj ‘missio ad gentes, to jest što Crkva mora naviještati? Da bismo to razumjeli, pomažu nam papine riječi iz enciklike Redemptoris Missio. Kaže papa da postoji duboka povezanost između misije i vjere (ako postoji kriza misije to je znak krize vjere). Ali o kojoj vjeri govorimo? Crkva, po svojoj prirodi, ne može ne biti misionarska. Ona je od Krista primila zadatak prenijeti svakom čovjeku ono što je primila od Krista svog zaručnika, tj. život vječni: nuditi ljudima božanski život. Ovaj aspekt nam pokazuje da izvor misije nije u inicijativi čovjeka ili Crkve, nego samog Boga, nalazi se u Presvetom Trojstvu. Otac šalje Sina u svijet da bi prenio čovjeku svoju božansku narav koja je darivanje između tri osobe Trojstva“, kazao je rektor Capasso.

„Ako nam je jasno ‘definicija’ i ‘sadržaj’ Missio ad gentes, onda razumijemo također i zašto je Ivan Pavao II. za vrijeme svog pontifikata imao tolika putovanja. Njegova putovanja su bila misionarska sa svrhom da ‘učvrsti braću svoju u vjeri i da širi istinu o Bogu i čovjeku… Temelj njegova misionarskog zanosa počiva na sigurnosti da Krist prethodi misionare. Evangelizirati znači ponuditi Kristu vlastito tijelo da bi ga On učinio instrumentom spasenja za druge… Ali tko su današnji misionari? Svećenici, časne sestre, svi mi, ali Ivan Pavao II. unosi jednu duboku novost: dodjeljuje kršćanskoj obitelji ulogu velike važnosti. Papa kaže da među brojnim putovima ‘obitelj je prvi i najvažniji put misije’…; ‘evangelizacija u budućnosti će ovisiti u velikoj mjeri o kućnoj crkvi’. Papa tvrdi da ‘svaka obitelj donosi svjetlo i svaka obitelj je svjetlo … koje mora osvijetliti put Crkve i svijeta u budućnosti … U Crkvi i u društvu ovo je čas obitelji’. Po Ivanu Pavlu II. pastoral obitelji je temelj za novu evangelizaciju. U jednoj homiliji iz 1998., Ivan Pavao II. kaže: ‘Ti, o sveta Crkvo Božja, ti ne možeš vršiti svoje poslanje, ne možeš ispuniti svoje poslanje u svijetu, osim po obitelji’“, kazao je rektor Capasso te pozvao sve da u korizmenom vremenu milosti traže dar Duha Svetoga koji daje dar odrasle i autentične vjere, vjere koja će pobuditi i ljubav za misije. (