Sastanak svećenika Otočkoga dekanata

Na početku susreta kolege svećenike pozdravio je otočki župnik i dekan mons. Tomislav Šporčić, podsjetivši na neke pouke sv. Karla dušobrižnicima, poglavito glede usredotočenosti na molitvu i sakramente.

Slijedila je molitva Trećega časa iz Časoslova naroda Božjega, a potom je domaćin vlč. Pejo Ivkić održao je razmatranje o svetosti svećenika. Potaknuo je kolege na razmišljanje o svetosti u obliku vlastitog preispitivanja, budući da svećenici o tome propovijedaju i vjernike na to potiču, a u opasnosti su da čine “raskorak između pobožnosti i dužnosti, između oltara i svakidašnjeg svećeničkog života” te im se put prema svetosti ponekad čini dalekim pa “kao nekim GPS-om traže neki kraći ili brži ili ga čak zaobilaze”. Premda svetost svatko ostvaruje u svome staležu, podsjetio je vlč. Pejo, svećenička svetost nije neka ‘specijalna’ svetost, jer zadaća “svetosti je ista za sve i postiže se istim načinima, a to je otajstveno sudjelovanje u božanskom životu uz posredovanje Isusa Krista u snazi i vodstvu Duha Svetoga”. Ipak, dodao je, poradi službe u zajednici snagom svetoga Reda, svećenik je ‘alter Christus’ (drugi Krist) te on ne razvija život milosti kao ostali kršćani, ‘udovi Kristovi’, nego kao “specijalizirani ud ‘po redu Melkisedekovu’ sudjeluje u iskonskom svećeništvu odnosno u Kristovu ‘ministeriju’ i Njegovoj svetosti”. Otud svećenik ima veću i jaču obvezu stalnog nadograđivanja onoga što vjernik prima u krštenju, pa se time i svećenička duhovnost mora razlikovati od laičke, a to je najčešće i razlog zašto vjernici svećenika doživljavaju ‘drukčijim’. Jasno, istaknuo je vlč. Ivkić, “nije dobro da svećenik mistificira razliku između sebe i laika, ali razlika mora postojati, jer svećenički život nije samo vanjska forma i komunikacija, nego u prvom redu duhovni život koji je temelj za duhovno vodstvo vjernika i pomaganje im u rastu na putu svetosti, na koju smo svi pozvani”. Dakle, nastavio je – premda ima onih koji od svećenika ‘očekuju čuda’ i traže da pokazuje svetački ideal, ali im je to alibi za njihov vlastiti put – ipak svećenik od ostalih kršćana treba biti ‘nešto više’, a u tome ga na posebna način izdižu “služba Riječi, slavljenje sakramenata, među kojima posebno mjesto ima euharistija, te druge svete ‘posebnosti’ po kojima je i svećenička odgovornost pred Bogom veća. S druge strane, premda mnogi žele na svećeniku vidjeti veće kvalitete nego kod drugih koji su ‘na vodećim položajima’ odnosno da iz svećenika zrači posebna svetačka osobnost, istodobno oni žele da se svećenik vlada poput njih, da stalno i svuda bude s njima, što je dakako neizvedivo”, naglasio je vlč. Ivkić te dodao kako je prirodno da “svećenik uvijek gravitira oltaru, kao što kamen bačen uvis gravitira zemlji, ali to ne znači da se svećenik treba priljubiti uz oltar i zanemariti svijet izvan crkve i ‘crkvenoga dvorišta’. Zato, gledajući okolnosti današnjega života i mentaliteta, svećenik se često mora ‘maknuti od oltara’ i otići u svijet da bi se zajedno sa svijetom vratio oltaru”, istaknuo je na koncu meditacije vlč. Ivkić te zaključio da svećenik danas ne smije biti nesiguran u svijetu te da mu, slikovito rečeno, nema života u rezervatu nego mora poći u preriju, gdje je potrebna snaga svetosti, koje nema bez duboke molitve i sakramentalnog života.

U nastavku radnoga dijela mons. Šporčić je održao kratko izlaganje pod naslovom “Slavlje sakramenata u našim župnim zajednicama”. Naveo je najprije ‘teoretski okvir’ koji je za slavlja predviđen obrednicima, a potom je istaknuo neke posebnosti u praksi, koje odudaraju od ‘rubrika’, a “neki ih smatraju vlastitom kreativnošću ili pak popuštaju željama vjernika, koji postupno usvajaju neke navike iz svjetovnih slavlja”. U raspravi koja je slijedila istaknut je tzv. holivudski stil koji neki mladenci žele kod vjenčanja, zatim dvojba glede tzv. masovne podjele bolesničkoga pomazanja u nekim prigodama, u što se iz znatiželje ili ‘pobožnosti’ uključuju i oni koji nisu bolesni, a problematiziran je i običaj tzv. karmina poslije sprovoda, koje su mnogima postale opterećenje, ali ih iz obzira prema javnosti ne žele dokinuti, dok su imućnijima postale oblik prestiža. Uz to, naglašena je mogućnost evangelizacije i katehizacije na sprovodima odnosno u svim prigodama gdje se okuplja velik broj vjernika, ali i onih koji to nisu.

Nakon toga svećenici su dogovorili raspored ispovijedanja po župama na koncu došašća te neke pojedinosti za novi broj godišnjaka Vrilo. Na koncu je dekan izvijestio o održavanju skorog tečaja za zaručnike, a duhovnik slijepih i slabovidnih don Jure Ladišić kolege je obavijestio o tribini koja će se održati u Otočcu 13. prosinca, na kojoj će predavanje održati dr. Ivan Šporčić o temi Sljepoća u Bibliji.