Ove godine u petak, 4. prosinca, akademik Luko Paljetak u pratnji fra Ivana Kramara, gvardijana Franjevačkoga samostana sv. Vlaha u Pridvorju i policijskoga kapelana, posjetio je školu i u knjižnici govorio sjećajući se teških dana herojske obrane Dubrovnika i domovine. Učenici su u svojim učionicama pratili predavanje na daljinu.

Akademik Paljetak je izlaganje započeo glasovitom rečenicom „Non bene pro toto libertas venditur auro“ koja najbolje zrcali koliko su Dubrovčani cijenili slobodu. Gundulićevu Himnu slobodi govorili su svi okupljeni zajedno, a zatim je predavač govorio o  pjesništvu i pjesnicima koji reagiraju na stvarnost prisjećajući se Božića 1991. i književnih večeri u Sloveniji, Istri, Zagrebu, prikupljanja novca za obranu domovine. Profesori i učenici su uživali slušajući pjesnikovu nadahnutu interpretaciju vlastitih stihova.

Predavač je zatim kazao kako ga je početak rata zatekao u Sloveniji kamo je pošao sa suprugom na susret pisaca. Povezao je tzv. podrumski Božić 1991. i ovaj koronski 2020. rekavši da se nada da će sljedeći biti bolji, da će nam zasjati zvijezda koja će nam osvijetliti dušu i um, a ne trgovačke centre. Veza je između duše i uma riječ ‒ moćno oružje koje može doprijeti do ljudi. Tako su nastale njegove „Izbjegle pjesme“, zbirka koja je na slovenski jezik prevedena u dvije noći. Znao je da je pisanje jedini način na koji može pomoći i to je činio. Rekao je da ga danas nije sram zbog toga. Na drugoj je strani bilo pjesnika koji su pisali huškačke pjesme. Mi to nismo činili, istaknuo je. Pisao je pismo britanskoj kraljici Elzabeti II., upozoravao i molio. Svjetska javnost nije uvijek bila na strani Hrvatske. Prisjetio se  Kongresa PEN-a u Dubrovniku 1933. kada je bio osuđen nacizam i 1993. kada je u Dubrovniku obilježena 60. obljetnica toga povijesnoga kongresa, na kojem je tadašnji predsjednik György Konrád osudio agresiju na Hrvatsku.

Govoreći o djelima u kojima se rat javlja kao tema (Gilgameš, Biblija, Ilijada, Odiseja, Kalevala, Slovo o vojni Igorevoj…), akademik Paljetak je na sumerskome jeziku recitirao stihove iz Gilgameša.

Veliki njemački književnik Herman Hesse usporedio je pero i mač pa rekao da riječ može posjeći gore nego mač, a gost klasične gimnazije pozvao je sve da uvijek nastoje činiti dobro svemu oko sebe ‒ biljkama, životinjama, ljudima, zemlji, svemu vidljivome i nevidljivome. Riječ je moćno oružje. Pozvani smo biti časni sluge ovoga lijepoga jezika, naglasio je.

Za kraj je gvardijan Kramar pročitao svoju pjesmu „Gospodnja je sva zemlja i sve na njoj“ iz svoje najnovije zbirke „Čavli zime“.