„Prigodom prijelaza akademika Dubravka Jelčića s ovoga svijeta u vječnost primite izraze moga dubokog suosjećanja. Plemeniti pokojnik bio je rođenjem Požežanin, životom najvećma Zagrepčanin, a zanimanjem gorljivi djelatnik hrvatske riječi i jezika, književni povjesničar, kritičar, publicist, napokon i političar. Ostao je uvijek povezan sa svojim rodnim gradom, očitujući svojevrsnu srodnost s njegovom duhovnom poviješću, što je posvjedočio među ostalim istražujući i pišući o njegovim znamenitim ljudima na području pisane riječi i kulture.

Osnutak Požeške biskupije 1997. godine smatrao je posebno značajnim događajem za Požegu, koja je po njemu grad snažnog duhovnog identiteta te je ustvrdio: ‘Duboka vjera je dakle bitna odrednica ovoga grada, ona je i jedini pravi izvor nepomućenog osjećaja životne punoće i duhovnog zdravlja, koji su u ovom gradu naraštaji predavali naraštajima tijekom dugih i burnih, često i tegobnih i opasnih stoljeća’. Na temelju navedenog uvjerenja zapitao se: ‘Ima li onda što prirodnije nego što je bila odluka Svetog Oca, na kojoj smo mu duboko zahvalni, da se Požega, u danima svoje pune slobode, danas, u Republici Hrvatskoj, uzdigne na čast koju je, reklo bi se po svemu, cijela povijest ovoga grada jasno nagoviještala? Ovaj grad kao da se stoljećima pripremao da jednoga dana, uza sve drugo, postane i biskupski grad’. Na različite načine akademik Jelčić podržao je početke djelovanja Požeške biskupije, napose sudjelovanjem u njezinim povijesno-kulturnim programima. Svoje osjećaje za novu dimenziju grada Požege po biskupijskom sjedištu očitovao je i u monografiji ‘Požeška biskupija – utemeljenje, uspostava i ređenje prvog biskupa’, za koju je napisao Proslov pun povijesnih prisjećanja.

Želio bih dragom pokojniku Dubravku Jelčiću na zemaljskom oproštaju iskazati duboku zahvalnost za vjernost i dosljednost u založenosti za duhovne vrijednosti svoga hrvatskog naroda i grada Požege, za potporu koju je pružao Požeškoj biskupiji, uz želju i molitvu da Božjom ljubavlju jačom od smrti bude zagrljen za svu vječnost“, napisao je u sažalnici biskup Škvorčević.