Pjevali su članovi župnog zbora Svete Trojice pod ravnanjem Luke Kostelca. Na kraju misnog slavlja svoju je vjeru svjedočio Damir Borovčak, dipl. inženjer strojarstva, aktivan domoljubni djelatnik, politički analitičar, organizator, putopisac, publicist i povijesni istraživač.

U homiliji fra Krunoslav je rekao: „Moramo se osvrnuti na ono što Bog večeras meni i tebi želi reći. Ovo je svojevrsni ispit savjesti za svakoga od nas i za narod u kojem živimo. Poziv je to na obraćenje, a to znači staviti Boga u središte života i dopusti mu da On postane najvažniji u mome život, kako bi mi davao snagu da promijenim svoje loše u dobre navike. Mogli bismo dugo nabrajati naše loše navike. Kažu da smo mi koruptivan narod. Kad netko tako kaže, najprije pomislimo na naše političare. No, je li to samo tako? Nismo li ti i ja dio tog koruptivnog naroda? Neki kažu kako se korupcija odgaja već u školi, gdje dopuštamo djeci da prepisuju na ispitima. No, nisu djeca problem, pogledajmo sebe, zar mi ne tražimo vezu u pronalasku posla ili kod liječnika i tako dalje? Kada bismo u tim malim stvarima promijenili vlastito ponašanje, naše bi društvo bilo malo bolje”.

„Bog nas poziva na obraćenje. Potrebna su nam dva koraka u obraćenju, koji su lijepo opisani u knjizi Jone iz koje smo netom slušali odlomke. Ninivaljani su bili svjesni sebe i svojeg zla koje su činili. No na poziv Jonin reagirali su na pozitivan način. Bili su svjesni svojih grijeha, a nakon Jonine propovijedi spoznali su da postoji nada, željeli su iskoristiti Božju milost. Iz toga zaključujem da je jako važno biti svjestan tko sam ja. A ja sam Božje dijete. No kao Božje dijete, imam sklonost grijehu. Grijeh je ono što moram predati Bogu kako bih dalje mogao rasti”, pojasnio je fra Krunoslav. „Drugi korak možemo prepoznati također u ponašanju Ninivaljna. Oni su izvršili Joninu naredbu. Počeli su postiti i glasno vapili Gospodinu da ih on čuje. Tako bismo trebali i mi. A naše su molitve često mlitave, blebetanje, bez svjesnosti i usredotočenosti. Nadalje, još je važno kloniti se od svoga zlog puta i nepravde koju činim. To je drugi korak prema našem obraćenju. Dakle, važno je činiti konkretna djela koja će nas osloboditi grijeha i dovesti do dobra, odnosno osobe koja čini dobra djela drugima”, kazao je fra Krunoslav te razmišljanje završio molitvom svetom Josipu koju je sastavio papa Lav XIII. prije 120 godina.

Pri kraju misnoga slavlja svoju je vjeru svjedočio Damir Borovčak, poticatelj štovanja svetog Josipa kao zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odlukom Hrvatskog sabora 1687. godine. Zaslužan je za ideju i poticaj za postavljanje reljefa svetog Josipa (Svete obitelji) na ulaz u Hrvatski sabor 2008. godine. Idejni je začetnik prvog spomen-pohoda u Gvozdansko, povijesno mjesto hrvatskog velejunaštva, koje je ostvareno u siječnju 2010. godine., i prezentiranju današnjoj javnosti mnogih drugih važnih događaja iz bliže ili dalje hrvatske povijesti.

Na pitanje zašto vjeruje Borovčak je ispričao nekoliko čudesnih događaja u svome životu: „Za vrijeme boravka na moru pao sam u svojoj barčici udarivši tjemenom u klupčicu. Dva mjeseca nakon toga bio sam na operacijskom stolu. Pripremljen ispovijedi, pričešću i bolesničkim pomazanjem. Ostao sam živ, ali tada sam trebao učiti čitati, pisati, hodati, sve ispočetka. Ipak, nakon toga napisao sam 17 knjiga, nije li to čudnovato? Je l’ mogu bez Boga – ne mogu. To je bilo prije 24 godine”. Spomenuo je još jedan događaj: „Prije tri godine imao sam tri napada gušterače. Liječnik koji me je trebao operirati tražio je neku izvanrednu donaciju. Ne želeći sudjelovati u korupciji otišao sam drugom liječniku koji me do tada nije poznavao. Za tri dana bio sam operiran. I preživio sam, premda su mi rekli da ljudi s takvom dijagnozom u najvećem broju umiru. Godinu dana poslije toga uspostavljena mi je dijagnoza suženja krvnih žila oko srca. Bilo je potrebno ugraditi stent. Tijekom operacije srca otkrilo se da je stanje i gore nego što su predviđali. No operacija je ipak dobro završila i ja sam danas ovdje pred vama, ali ne bez Boga. U svemu tome vidi moćnu Božju zaštitu”.

Predstavljajući vjernicima Borovčaka kao zaslužnu osobu za štovanje svetog Josipa koji na različite načine potiče razvoj Nacionalnog svetišta u Karlovcu, mons. Sente pitao ga je što mu znači biti u ispunjenom Josipovu svetištu i od kuda mu taj gorljivi angažman za promicanje štovanja svetog Josipa.

„U Domovinskom ratu molila se krunica za hrvatske ratnike, a oni su krunicu nosili na sebi kao sastavni dio svoje odore. Poslije smo krunice objesili na zidove, pospremili ih u ladice ili objesili na retrovizore i prestali gorljivo moliti. Hrvatski narod treba se vratiti molitvi krunice. Ovo svetište treba biti još ispunjenije Josipovim štovateljima, da kroz molitvu ostvarimo Hrvatsku kakvu smo htjeli. Sveti Josip zaštitnik je Hrvatske, pomoćnik i zaštitnik svakog oca obitelji, na nama je dozivati ga u svoj život”, kazao je Borovčak.

Kao znak zahvale za promociju štovanja svetog Josipa mons. Sente je Borovčaku darovao prigodnu medalju Nacionalnog svetišta.