Sekularizacija – opasnost ili prilika za jačanje religioznosti

Religioznost i sekularizacija bila je tema Međunarodnog znanstvenog simpozija Teologije u Rijeci, koji je održan u dvorani te visokoškolske ustanove – područnog studija Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. „Religioznost je trajna komponenta ljudske egzistencije, čovjek za njom oduvijek traga“, rekla je dr. sc. Veronika Gašpar, predstojnica riječke Teologije, u uvodnim riječima objašnjavajući kako Simpozij namjerava predočiti osnovna obilježja religioznosti u procesu sekularizacije kojom je obilježeno europsko društvo. „Cilj našeg međunarodnog simpozija je dati doprinos otvorenom i znanstvenom promišljanju odnosa religije, sekularnosti, znanosti, (post)modernosti i multikulturalnosti.“

Izlagače iz Hrvatske, BiH, Austrije, Malte i Poljske, krčkog biskupa Ivicu Petanjka, gospićko-senjeskog biskupa Zdenka Križića, te sve okupljene profesore i studente pozdravio je i kancelar Teologije, riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić. Prisjetio se kako su profesori Teologije u Rijeci uvijek gradili mostove suradnje i razumijevanja, čak i u vremenima kada je još snažnije bilo odijeljeno svjetovno od religioznog.

„Ako ćemo inzistirati samo na razlikama nemamo budućnosti. Razlike moramo shvatiti kao bogatstvo, priliku da sami sebe preispitujemo, ispravljamo i rastemo“, rekao je nadbiskup.

Na tragu ove teze bilo je izlaganje dr. sc. Marka Medveda s Katedre crkvene povijesti Teologije u Rijeci koji je sekularizaciju prikazao kao priliku za rast u vjeri. Objasnio je kako se u sekularizaciji mogu vidjeti pozitivni aspekti koji olakšavaju vjernicima prijelaz iz pretkoncilskog u koncilsko življenje kršćanstva. Uz napomenu kako treba razlikovati sekularizaciju od ideologiziranog sekularizma, objasnio je kako ispravno shvaćena sekularizacija je upravo zahtjev biblijske vjere u Boga Stvoritelja koji priznaje autonomiju svijeta koji je stvorio.

„Sekularizacija ne uništava kršćanstvo, nego bi se prije moglo reći da ga čisti od nekršćanskih sadržaja i od nekršćana koji su samo hinili kršćanstvo“, objasnio je dr. Medved.

O nevjeri vjernika govorio je dr. sc. John Berry profesor fundamentalne teologije i novi dekan Teologije na Malti. „Jedan od glavnih izazova koje kršćani danas doživljavaju je činjenica da više nije moguće jasno razlikovati vjeru i nevjeru u vlastitom životu. I vjera i nevjera prisutni su kao sukobljeni izvori ili elementi u životu osobe i nikada ne mogu biti potpuno izolirani jedan od drugog. Iako nitko nije savršen vjernik i iako nitko nije potpuno slobodan, ipak je kršćanski život čitav u pokretu prema Bogu, prema vjeri i prema slobodi“, rekao je dr. Berry.

O odnosu pojmova Svetog i sekularnog govorio je dr. sc. Richard Pavlić s Teologije u Rijeci u predavanju pod naslovom „Religioznost i sekularizacija – antropološke perspektive“. Objasnio je kako pojam ‘profano’ označuje nešto suprotno od svetog dok pojam sekularno ili svjetovno ne predstavlja suprotnost svetom nego odvojenost, autonomiju. „Sekularizacija postaje problem kada poprimi obilježja ideologije“, objasnio je dr. Pavlić. „Religija kao općeljudska pojava odgovara čovjekovoj strukturalnoj čežnji za (samo)nadilaženjem i relacijom. Ovoj pak čežnji odgovara otvorenost ljudske naravi koja je u temelju čovjekova religioznog ostvarenja.“

Dr. sc. Gordan Črpić s Odjela za sociologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta govorio je o stanju (ne)religioznosti u Hrvatskoj objasnivši kako se bilježi relativno stabilna osobna religioznost iskazana kroz religijsku samoidentifikaciju, osobnu molitvu, važnost Boga u životu. „S druge strane evidentiran je pad institucionalne religioznosti mjerene preko varijabli odlaska na mise, povjerenja u Crkvu, te viđenja javne uloge Crkve“, rekao je dr. Črpić. Kada je riječ o nereligioznosti i ateizmu, te se kategorije nisu mijenjale u proteklih dvadesetak godina. „Dakle u hrvatskom društvu imamo oko 80% onih koji se smatraju religioznima, 10% nereligioznih, oko 5% uvjerenih ateista, te oko 5% onih koji se ne mogu opredijeliti obzirom na to pitanje.“

Dr. sc. Davor Šimunec s Katedre dogmatske teologije KBF-a u Zagrebu, iznio je misli talijanskog teologa i sada službujućeg nadbiskupa Oristana, mons. Ignazia Sanne koji polazi od kritičkog stava kako je sekularizacijski post-modernitet po sebi već činjenično nevjerodostojan, budući je stalno u krizi, jer se čini da je samo-urušiv. Dodao je kako sekularizacija ne mora nužno biti protu-kršćanska, nego je možda čak i pozitivna pojava ako kršćanstvo liši brige da se opterećujuće bavi svjetovnim stvarima umjesto više duhovnim.

Dr. sc. Anto Mikić s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta analizirao je stavove urednika i suradnika Glasa Koncila u prvom desetljeću njegova izlaženja (1963.-1972.) „Taj se katolički list manje ili više otvoreno suprotstavljao procesu ateizacije hrvatskoga društva, koji se odvijao pod krinkom sekularizacije i odvojenosti Crkve od države, odnosno stavu kako je Crkvi i vjeri mjesto samo u privatnoj sferi. Istodobno, njegovi su se istaknuti autori na stranicama lista protivili i sprezi Crkve i države, koju su uočavali u pojedinim zemljama u Europi i svijetu. Mnogi od tih tekstova niti do danas nisu izgubili na svojoj vrijednosti i aktualnosti.“, zaključio je dr. Mikić.

O preprekama, oprostu i pomirenju u sekularnom društvu govorila je dr. sc. Zorica Maros s Katedre moralne teologije KBF-a u Sarajevu. Imajući u vidu da društva na području bivše Jugoslavije već u treće desetljeće ulaze s dugom prošlosti, s neprerađenim sjećanjima, što ne samo da onemogućava izgradnju zdravog, sekularnog društva, nego i stvara nove vjerske ali i sekularne fundamentalizme, dr. Maros je analizirala poteškoće u razumijevanju oprosta, a s njime i pomirenja.

„Sve prisutnija kultura natjecanja u stradanju, bitno uvjetovana i sekularnim naglašavanjem individualizma, često je povezana sa smanjenim potrebama za oprostom i pomirenjem, zbog čega ju vidim kao jednu od bitnih prepreka obnovi društva. Druga prepreka više je individualne naravi i tiče se nerazumijevanja, ponekad i ideoloških zastranjenja, uvučenih u pojam oprosta. Analizirajući stavove pojedinih građana o oprostu evidentno je da se oprost svodi na aspekte koji mu jesu srodni, ali s kojima se ne može identificirati“, rekla je dr. Maros.

Predstojnica Katehetskog ureda i Ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević govorila je o religijskom odgoju djece i mladih u kontekstu suvremenog javnog školskog okružja. „Najnovije istraživanje o perspektivama razvoja katoličkog vjeronauka u Republici Hrvatskoj pokazalo je da ovaj predmet najvjerojatnije neće imati jednako izražene sve postojeće ciljeve u budućnosti, što će izravno implicirati i „novu“ ljestvicu programskih i vrijednosnih prioriteta. To znači da će se u vjeronauku veći naglasak stavljati na upoznavanje religijske različitosti u svijetu, kao i na formiranje kritičkog mišljenja u području religije i religioznosti te na odgoj za različitost i angažirano i kritičko djelovanje u društvu, a manje na dublje uvođenje u sadržaj vjere i stjecanje vjerskog iskustva. U tom smislu župna kateheza i pastoral obitelji postaju glavni katehetski prioriteti“, rekla je dr. Rukavina Kovačević.

O religioznim elementima u suvremenom odnosu prema zdravlju govorila je dr. sc. s. Valerija Kovač s KBF-a u Zagrebu. Objasnila je kako u suvremenim razvijenim društvima zdravlje nije samo želja bolesnoga čovjeka. „Sve raširenija je pojava da se zdravi ljudi intenzivnije brinu za održavanje i unapređenje svoga zdravlja. Suvremeni čovjek želi biti zdrav, biti u kondiciji, kako bi mogao uživati u životu, uspješno se suočavati sa životnim izazovima, ostvariti sebe i svoje ciljeve, u konačnici, da bi mogao što dalje odgoditi samu smrt.“, Istraživanja pokazuju da zdravlje postaje prioritetna vrednota suvremenoga zapadnoga čovjeka te ima tendenciju postati zamjenska religija vremenu kada kršćanstvo gubi na značenju. „Nekada vjerskim sadržajem ispunjene stvarnosti, kao što su smisao, grijeh, askeza, spasenje, danas su sekularizirane, dok se istodobno događaju procesi „sakralizacije“ sebe i svoga individualnoga samoostvarenja. Gledano iz kršćanske perspektive smisla čovjeka i njegova života, sve više i na razini konkretnoga ljudskog života prevladava redukcionistička i konstruktivistička antropologija te sužena predodžba čovjekova spasenja i smisla njegova života, koja ga u konačnici ne može dovesti do njegova željenog ispunjenja.“

Dr. sc. Branko Murić, s KBF-a u Zagrebu govorio je o post-sekularnoj religioznosti kao izazovu za današnju teologiju. „Temeljni oblici religioznosti pojavljuju se u post-sekularnosti koju obilježava povratak „novoga svetoga“ ili povratak bogova u javni diskurs. Za teologiju i Crkvu ostaje trajnom provokacijom i novošću prepoznati te pojavnosti i znati razlučivati unutarnji temelj živosti probuđenog smisla za religiozno i za Boga suvremenog čovjeka na kojega su bezuvjetno upućene.“

S Katedre biblijske teologije Instituta u Klagenfurtu, dr. sc. Franjo Vidović govorio je o Isusovom pogledu na odnos religije i svijeta u Novom zavjetu.

Dr. sc. Nikola Vranješ, s riječke Katedre pastoralne teologije govorio je teološko-praktičnim implikacijama odnosa znanstvene paradigme razumijevanja života, čovjeka i svijeta i paradigme vjere. „Jedno od najaktualnijih teološko-kulturalnih pitanja današnjice svakako je pitanje što skladnijeg odnosa znanstvene, ili pak znanstveno-tehnološke paradigme razumijevanja života, čovjeka i svijeta i paradigme vjere. No, s druge strane, i mnogi elementi razumijevanja paradigme vjere u odnosu na paradigmu znanosti danas ne odražavaju uvijek pokušaje skladnog uklapanja vjerskog elementa u ukupnost razumijevanja i praktičnog ostvarivanja života. U tome se pogledu može krenuti od vrlo aktualnog pitanja razvitka teologije uz često prilično izraženo neuvažavanje znanstvene slike svijeta. Neki su teološki elementi u tome smislu posebno izazovni, kao što je tema praktičnog razumijevanja Svetog pisma, zatim odnosa prema ljudima drugih uvjerenja i svjetonazora, neka praktična pitanja vezana za modele evangelizacije i kršćanskog svjedočenja u suvremenom društvu, pitanja modela djelovanja župnih i drugih crkvenih zajednica i dr.“, rekao je dr. Vranješ.

Dr. sc. Saša Horvat, s riječke Katedre za filozofiju i dr. sc. Piotr Roszak, s Katedre fundamentalne i dogmatske teologije Sveučilišta u Toruńu govorili su o odnosu religioznosti i znanosti u suvremenom društvu. „Zadnjih nekoliko desetljeća obilježeno je brojnim znanstvenim studijama o ljudskoj religioznosti na graničnom području kojega dijele neuroznanosti, kognitivna znanost i evolutivne znanosti.“ Istaknuli su kako fenomen religioznosti spomenute znanosti promatraju u svjetlu pitanja “kako i zašto” je religioznost evoluirala i koju korist ljudska vrsta ima od vlastite religioznosti. No, takav pristup pokazuje i svoje nedostatke, istaknuli su profesori. „Osim nedovoljnih dokaza i argumenata, zbog reduktivne metode, empirička istraživanja ne uspijevaju na zadovoljavajući način uključiti i interpretirati subjektivnu dimenziju fenomena religioznosti.“

Simpozij je predavanjem pod naslovom „Izazovi religioznosti sekularnog doba – »locus theologicus« i/ili »Sitz im Leben« teološkog promišljanja“ zaključila predstojnica Teologije u Rijeci dr. sc. s. Veronika Gašpar. U osnovnim je crtama izložila imanentni obzor ovostranoga unutar kojeg je religioznost izričaj individualnog sebstva koje je postalo »nepropusni subjekt« za transcendentno. „Pri tome dolazi do izražaja prožimanje ili čak poistovjećivanje sekularizacije i sekularizma na što ukazuje i »isključivi humanizam« ili humanitarizam sekularnog društva.

Polazeći od kršćanskog poimanja i značenja sekularizacije, kršćanski humanizam pokazuje se kao mogućnost da imanentnom svijetu pruži otvorenost prema transcendentnom. A da bi to ostvarili i ostvarivali nema drugog puta nego kristološka paradigma »nepomiješano i neodijeljeno«“, zaključila je dr. Gašpar.