Seminar, pod vodstvom povjerenika za biblijski pastoral vlč. Krešimira Bulata, započeo je zajedničkom molitvom, a potom se okupljenima obratio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić.

Biskup Ćurić naglasio je udioništvo čitača i članova biblijskih skupina u skrbi o kulturi vjere. Svima koji su sudjelovali na seminaru poželio je da duboko poniru u iskustvo vjere i uvijek se nadahnjuju na izvornim, biblijskim iskustvima naše vjere, u kojima je osobito važan dio molitva – susret lice u lice s Gospodinom.

Sam seminar bio je podijeljen na predavanje i rad u radionicama. Predavanje na temu Molitva u Lukinu Evanđelju održala je članica Povjerenstva za biblijski pastoral s. Monika Hančić. Pošla je od svojevrsnog programa za kršćanski život – posta, molitve i djela milosrđa. Sve molitve Katoličke Crkve proizlaze iz Biblije, za koju bismo mogli reći da je jedan veliki molitvenik, naglasila je i uputila kako od sva četiri evanđelja, Evanđelje po Luki najviše ističe Isusa kao molitelja, potrebu molitve te donosi mnoštvo primjera molitve, stoga je i tema izlaganja koncentrirana baš na Lukino Evanđelje.

Isus je i molitelj i učitelj molitve. Već u prva dva poglavlja nalazimo tri hvalospjeva – Marijin Veliča, Zaharijin Blagoslovljen i Sad otpuštaš starca Šimuna. Isus izrasta i odrasta u molitvenoj baštini svoga naroda i molitva je bitan element njegova života, a onda i života njegovih učenika. Prvu Isusovu pouku o molitvu s. Monika razložila je ulomkom Lk 10,38-42 o Marti i Mariji. Istaknula je kako je stav slušanja u molitvi osobito važan jer je naš Bog – Bog koji govori i treba ga slušati, a to nije lako. Slušati ne znači ništa ne raditi, nego raditi ono što Bog hoće. Boga slušati znači, uz lijepe stvari, čuti i one neugodne. Onoga koji Ga doista sluša Isus može upotrijebiti, uputila je predavačica, a zatim izlaganje nastavila o Molitvi Gospodnjoj (Lk 11, 1-4) što je i prva pouka o molitvi u Lukinu Evanđelju.

Molitva koju Luka donosi odgovor je na traženje učenika da ih nauči moliti, kako su u ono vrijeme učitelji i rabini učili svoje učenike. Isus je ovu molitvu dao kao primjer ili uzor molitve učenicima, a ne kao gotovu formuliranu molitvu. Na temelju njegove objave Boga kao Oca Isusovi učenici imaju dijela u njegovu sinovstvu i mogu Boga zvati Ocem, imaju tu povlasticu. Sinovski odnos s Bogom mora se očitovati i u bratskom odnosu jednih s drugima, uputila je, između ostaloga, s. Monika te istaknula kako se u Lukinu Evanđelju nalaze se još neke pouke o molitvi koje Isus pripovijeda svojim učenicima (o prijateljima 11,5-8; o udovici i nepravednom sudcu 18,1-8; farizeju i cariniku 18,9-14). U ovim tekstovima naglasak nije toliko na ustrajnoj molitvi, nego na povjerenju da će biti ispunjena. Kvaliteta molitve ne ovisi toliko o molitvenim obrascima koje koristim koliko o stavu koji koristim. Molitva je slušanje, dopuštanje da me riječ Božja mijenja. Molitva zahtjeva pouzdanje, povjerenje, ustrajnost, poniznost, vjeru i pomirenje s drugima, poručila je prisutnim sudionicima predavačica.

Nakon predavanja uslijedile su radionice. Prvu radionicu na temu Molitva u Starom zavjetu vodili su vlč. Krešimir Bulat i vjeroučiteljica Ana Želinski, a drugu na temu Psalami vodili su vlč. Marin Putilin i vjeroučiteljica Danijela Kuveždić. Sudionici su u radionicama razmatrali i analizirali starozavjetne tekstove kao primjere molitve i povezivali ih s predavanjem i svojim životima. Uslijedio je plenumu, gdje su izrazili svoje dojmove i razmišljanja. Na kraju, vlč. Bulat zahvalio je svima i potaknuo na daljnji angažman u biblijskom pastoralu u svojim župama te dolaženje na buduće seminare.